Veliki katekizam svetog Pape Pija X

VELIKI
KATEKIZAM
proglašen od
SV. PIJA X.
VERBUM
SPLIT 1992.
2

Biblioteka KLASICI KATOLIČKE KULTURE 1.
Nihil Obstat " Može se dati dozvola za tiskanje" Cenzor: msgr. Srećko Bezić
Imprimatur " Neka se tiska" Nadbisk. ordinarijat Br.2027/92. -9.XI.1992. Generalni vikar: msgr. Tomislav
Karaman,v.r.
Urednik: PETAR BALTA
Prijevod: prof. dr. IVAN PEDERIN
Teološka lektura: msgr. SREĆKO BEZIĆ, biskupski povjerenik za katekizam u školi
Lektori: dr. RADOVAN VIDOVIĆ Prof. VLADE LOZIĆ
Korektor: Prof. VLADE LOZIĆ
Tehnički urednih JAKOSLAV ROJNICA
Za izdavača: MIRO RADALJ
Naslov izvornika: CATECHISMO MAGGIORE PROMULGATO DA SAN PIO X. Edizioni Ares, Milano,
1988.
3

POPRATNA RIJEČ
Nakon pada bezbožne komunističke diktature u Hrvatskoj, koja je iza sebe ostavila duhovnu i vjersku
pustoš u jednom dijelu građanstva, više je nego potrebna osnova katoličke vjere.
Ovoj potrebi za vjerskom obnovom našeg naroda uvelike će pomoći ovaj Veliki katekizam, propisan i odobren
od svetog Pape Pija X, koji je sada po prvi put preveden na hrvatski jezik.
Riječ je zapravo o Osnovama Kršćanskog nauka (kompendij), kako ih je zamislio i naslovio sv. Pijo X.
Ove Osnove, uz Veliki katekizam, tvore još i Naputak o blagdanima Gospodinovim, Blažene Djevice Marije i
svetaca, Kratka povijest vjere (gdje su doneseni momenti bitni za katoličku vjeru iz Starog zavjeta, Novog
zavjeta i povijesti Crkve), te Dodatak.
Kao što je poznato, od ove godine se u našim javnim školama predaje katolički vjeronauk. Time bi se
mlađem naraštaju pružilo solidno poznavanje svoje vjere, ali dijelu našeg puka to je bilo uskraćeno za vrijeme
komunističkog režima. Danas mnogi roditelji, javni društveni radnici, novinari, profesori i dr. dolaze u živi
dodir s katoličkom vjerom, ali im nedostaje temeljno znanje o njoj. Jedna ovakva knjiga mogla bi im biti vrlo
vrijedna u pravilnom upoznavanju njenih istina. Premda je sastavljena početkom stoljeća, nije ništa izgubila od
svoje aktualnosti, što najbolje govori o njenoj neprolaznoj vrijednosti u doktrinarnom tumačenju sadržaja
katoličke vjere. Zato nas ne smije iznenaditi činjenica da je samo od 1974.god. do danas doživjela osam izdanja
u Italiji, gdje postoji golem broj knjiga koje obrađuju istu tematiku.
Imamo sreću da je ovo hrvatsko izdanje plod rada prvenstveno katoličkih laika, čime se ostvaruju
nakane Drugoga vatikanskog sabora, dosljedno i naše, glede angažmana laika u životu Crkve. Potreba za jednim
jasnim i konciznim katekizmom očituje se i u pripremi Sveopćeg katoličkog katekizma, koji Sveta stolica kani
izdati. Izdavač je želio ovim izdanjem popuniti prazninu dok se ne pojavi Sveopći katekezam (iz kojeg će
onda biti nužno prirediti slične Osnove za široki katolički puk). Kako su se prijevodi nacionalnih katekizama
pokazali nedostatni, a ponekad i nejasni, priređivač se odlučio, u skladu s vjernosti Petrovim nasljednicima, za
siguran nauk katoličke vjere propisan od sv. Pija X, u čije plodove se ne može sumnjati.
I jedini nedostatak ovog katekizma, anakronizam glede odluka Drugog vatikanskog sabora, izbjegnut je
time što su točke koje su doživjele pastoralne promjene označene i u Bilješkama je doneseno postkoncilsko
naučavanje Katoličke Crkve.
Zbog svega izloženog smatram ovaj Veliki katekizam izvorom jasnog nauka katoličke vjere i zato ga
preporučam svećenicima, redovnicima i redovnicama, vjerničkom puku, kao i svima onima koji se zanimaju za
istine katoličke vjere.
U Splitu, na dan Božića 1991.god.
Nadbiskup splitsko-makarski
4

NAPOMENA
Veliki katekizam, koji je proglasio sveti Papa Pio X, jedino je ovakvo djelo u ovom stoljeću,
univerzalno i važeće za čitav katolički svijet. Mi ga donosimo po prvi put na hrvatskom jeziku uvjereni da
prilažemo čitateljstvu povijesni dokument neprolazne i jedinstvene vrijednosti za svako tumačenje doktrinarnih
sadržaja vjere.
Pridržavajući se izvornika, sve tekstove objavljujemo u integralnoj verziji, s razumljivim jezičnim
prilagodbama i neznatno skraćenim povijesnim tumačenjima.
Mjesta uz broj pitanja, gdje se mjesto kockice (■) nalazi zvjezdica (*) upućuju na bilješke na str. 265.
i dalje.
5

VELIKI KATEKIZAM
* * *
Uvodna lekcija o kršćanskom nauku i njegovim glavnim dijelovima
* * *
■ 1. Pitanje: Jeste li Vi kršćanin?
Odgovor: Da, ja sam kršćanin milošću Božjom.
■ 2. P. Zašto kažete: milošću Božjom?
O. Kažem milošću Božjom, jer biti kršćanin dar je milosti Božje koju mi nismo mogli zaslužiti.
■ 3. P. Tko je pravi kršćanin?
O. Pravi kršćanin je onaj tko je kršten, tko vjeruje i ispovijeda kršćanski nauk, tko po njemu živi i tko sluša
zakonite crkvene pastire.
■ 4. P. Što je kršćanski nauk?
O. Kršćanski nauk je onaj koji nas je učio Isus Krist, naš Gospodin, da nam pokaže put spasenja.
■ 5. P. Je potrebno naučiti nauk Isusa Krista?
O. Potrebno je naučiti Kristov nauk i teški propust čine oni, koji ga zanemare učiti.
■ 6. P. Jesu li roditelji i gospodari obvezani slati na katekizam svoju djecu i podređene?
O. Roditelji i gospodari dužni su se brinuti da njihova djeca i podređeni nauče kršćanski nauk; ako pak to ne
učine, oni su krivi pred Bogom.
■ 7. P. Od koga moramo primiti i naučiti kršćanski nauk?
O. Kršćanski nauk moramo primiti i naučiti od svete Katoličke Crkve.
■ 8. P. Kako ćemo znati da je kršćanski nauk, koji primamo od svete Crkve Katoličke, zbilja
istinit?
O. Sigurni smo da je kršćanski nauk koji primamo od Crkve Katoličke istinit, jer je izvor toga nauka Isus Krist,
a on je preko svojih apostola povjerio Crkvi, koju je on utemeljio i uredio, da bude nepogrešiva učiteljica svih
ljudi, pa joj je u tome obećao božansku pomoć sve do svršetka svijeta.
■ 9. P. Ima li i drugih dokaza istinitosti kršćanskoga nauka ?
O. Istinitost kršćanskog nauka vidi se iz očite svetosti mnogih koji su po njemu živjeli i koji i danas žive, vidi se
iz junačke postojanosti mučenika, iz njegova brzog i čudesnog širenja u svijetu i njegova potpunog očuvanja
tijekom tolikih stoljeća različitih i neprestanih borba.
■ 10. P. Koliko ima glavnih i najpotrebnijih dijelova kršćanskoga nauka i koji su oni?
O. Ima četiri glavna i najpotrebnija dijela kršćanskoga nauka; Vjerovanje, Očenaš, Zapovijedi i Sakramenti.
■ 11. P. Što nas uči Vjerovanje?
O. Vjerovanje nas uči temeljne članke naše svete vjere.
■ 12. P. Što nas uči Očenaš?
O. Očenaš nas uči sve ono čemu se imamo nadati od Boga i sve ono što ga moramo moliti.
■ 13. P. Što nas uče zapovijedi?
O. Zapovijedi nas uče sve ono što moramo činiti da bismo se svidjeli Bogu: da treba ljubiti Boga iznad svega, a
bližnjega kao samoga sebe, iz ljubavi prema Bogu.
■ 14. P. Što nas uči nauk o sakramentima? O. Nauk o sakramentima uči nas, kakva su to sredstva, koja
je Isus Krist ustanovio i kako se treba služiti tim sredstvima, koja je Isus Krist ustanovio da bi nam oprostio
grijehe, udijelio svoju milost te ulio i povećao u nama kreposti vjere, nade i ljubavi.
6

Prvi dio
O APOSTOLSKOM SIMBOLU ILI
"VJEROVANJU"
* * *
I. poglavlje
O "Vjerovanju" općenito
■ 15. P. Koji je prvi dio kršćanskoga nauka?
O. Prvi je dio kršćanskoga nauka Apostolski simbol, što se narodnim jezikom kaže "Vjerovanje".
■ 16. P. Zašto "Vjerovanje" nazivate Apostolskim simbolom?
O. "Vjerovanje" se zove Apostolskim simbolom, jer sadrži kratak pregled vjerskih istina koje su naučavali
apostoli.
■ 17. P. Koliko u " Vjerovanju" ima članaka?
O. U "Vjerovanju" ima dvanaest članaka.
■ 18. P. Nabrojite ih.
O. 1. Vjerujem u Boga Oca svemogućega, stvoritelja neba i zemlje.
2. I u Isusa Krista, Sina njegova jedinoga, Gospodina našega.
3. Koji je začet po Duhu Svetome, rođen od Marije Djevice.
4. Mučen pod Poncijem Pilatom, raspet, umro i pokopan.
5. Sišao nad pakao, treći dan uskrsnuo od mrtvih.
6. Uzašao na nebesa, sjedi s desne Boga Oca svemogućega.
7. Odonud će doći suditi žive i mrtve.
8. Vjerujem u Duha Svetoga.
9. Svetu Crkvu Katoličku, općinstvo svetih.
10. Otpuštenje grijeha.
11. Uskrsnuće tijela.
12. Život vječni. Amen.
■ 19. P. Što znači riječ vjerujem koja se kaže na početku Simbola?
O. Riječ "vjerujem" znači: držim da je potpuno istinito sve ono, što se nalazi u ovih dvanaest članaka i vjerujem
u te istine jače nego da ih vidim svojim očima, jer ih je Bog, koji ne može prevariti ni prevaren biti, objavio
svetoj Katoličkoj Crkvi, a preko nje ih objavljuje i nama.
■ 20. P. Što sadrže članci Vjerovanja?
O. Članci Vjerovanja sadrže sve ono, što poglavito treba vjerovati o Bogu, o Isusu Kristu i o Crkvi, njegovoj
zaručnici.
■ 21. P. Je li vrlo korisno često moliti "Vjerovanje"?
O. Vrlo je korisno često moliti "Vjerovanje" da bi nam se što više usjekle u srce vjerske istine.
II. poglavlje
O prvom članku Simbola
§ 1. O Bogu Ocu i stvaranju
■ 22. P. Što nas uči prvi članak: Vjerujem u Boga Oca svemogućega, stvoritelja neba i
zemlje?
O. Prvi članak "Vjerovanja" uči naš da je samo jedan Bog, koji je svemoguć i koji je stvorio nebo, zemlju i sve
stvari na nebu i na zemlji, a to znači sav svijet.
■ 23. P. Kako znamo da ima Boga?
O. Znamo da ima Boga, jer nam to dokazuje naš um, a vjera nam to potvrđuje.
■ 24. P. Zašto kažemo da je Bog otac?
O. Kažemo da je Bog OTAC 1) jer je po istoj naravi Otac druge osobe Presvetoga Trojstva, t.j. Sina svoga
rođenoga, 2) jer je Bog otac svih ljudi, koje je stvorio, koje uzdržava i kojima upravlja, 3) jer je napokon po
milosti otac svih dobrih kršćana, koji se zato zovu posinjena djeca Božja.
■ 25. P. Zašto je Otac prva osoba Presvetoga Trojstva?
O. Otac je prva osoba Presvetoga Trojstva, jer ne proizlazi ni od koje druge osobe, nego iz njega proističe druga
osoba, t.j. Sin, a od njega i Sina Duh Sveti.
■ 26. P. Što znači riječ svemogući?
7

O. Riječ svemogući znači da Bog može učiniti sve ono što hoće.
■ 27. P. Bog ne može sagriješiti ni umrijeti-kako se onda kaže da on može učiniti sve?
O. Kaže se da Bog može učiniti sve, iako ne može sagriješiti ni umrijeti, jer moći sagriješiti ili umrijeti nisu
učinak snage, nego slabosti, a toga ne može biti u Bogu koji je u svemu savršen.
■ 28. P. Što znači stvoritelj neba i zemlje?
O. Stvoriti znači učiniti nešto ni iz čega; Bog se zove stvoritelj neba i zemlje zato što je ni iz čega stvorio nebo i
zemlju i sve što se nalazi na nebu i na zemlji, t.j. sav svijet.
■ 29. P. Je li svijet stvorio samo Otac?
O. Svijet su stvorile jednako sve tri božanske osobe, jer sve ono što čini jedna osoba s obzirom na stvorenja, to
istim činom čine i druge osobe.
■ 30. P. Zašto se dakle stvaranje svijeta pripisuje napose Ocu?
O. Stvaranje se pripisuje napose Ocu, jer je stvaranje učinak božanske svemoći, a koja se pripisuje Ocu upravo
onako kako se mudrost pripisuje Sinu, a ljubav Duhu Svetome, iako sve tri osobe imaju istu svemoć, mudrost i
ljubav.
■ 31. P. Brine li se Bog za svijet i za sve stvari koje je stvorio?
O. Da, Bog se brine za svijet i za sve stvari koje je stvorio, održava ih i njima upravlja svojom beskonačnom
dobrotom i mudrošću, te se ovdje ništa ne događa bez njegove volje ili dopuštenja.
■ 32. P. Zašto kažete da se ništa ne događa bez Božje volje i bez njegova dopuštenja?
O. Kaže se da se na ovom svijetu ništa ne događa bez Božje volje ili dopuštenja, jer ima stvari koje Bog želi i
zapovijeda, kao i drugih koje ne priječi, t.j. grijeh.
■ 33. P. Zašto Bog ne priječi grijeh?
O. Bog ne priječi grijeh, jer je čovjeku dao slobodu, ali, ako čovjek zloupotrebi svoju slobodu, Bog može zlo
skrenuti na dobro i tako učiniti da njegovo milosrđe ili njegova pravednost još više zasja.
§ 2. O anđelima
■ 34. P. Koja su najplemenitija bića koja je Bog stvorio?
O. Najplemenitija bića koja je Bog stvorio jesu anđeli.
■ 35. P. Tko su anđeli?
O. Anđeli su razumna i čisto duhovna bića.
■ 36. P. Zašto je Bog stvorio anđele?
O. Bog je stvorio anđele da bi ga oni častili, služili i da bi vječno bili sretni.
■ 37. P. Kakav lik i oblik imaju anđeli?
O. Anđeli nemaju ni lika ni vidljiva oblika jer su čisti duhovi, stvoreni od Boga da postoje bez ikakva tijela.
■ 38. P. Zašto se dakle anđeli prikazuju kao vidljivi likovi?
O. Anđeli se prikazuju u vidljivom obliku 1) da ih možemo lakše zamisliti, 2) jer su se često na taj način
prikazivali ljudima, kako čitamo u Sv. pismu.
■ 39. P. Jesu li svi anđeli bili Bogu vjerni?
O. Ne, svi anđeli nisu bili Bogu vjerni, nego su mnogi od njih, podlegavši oholosti, težili za tim da budu njemu i
od njega nezavisni. Oni su zbog toga grijeha zauvijek isključeni iz raja i osuđeni na pakao.
■ 40. P. Kako se zovu anđeli koji su zauvijek isključeni iz raja i osuđeni na pakao?
O. Anđeli koji su zauvijek isključeni iz raja i osuđeni na pakao nazivaju se đavli (vragovi ili sotone), a njihov se
poglavica zove Lucifer ili Sotona.
■ 41. P. Mogu li nama đavli učiniti neko zlo?
O. Da, đavli mogu nama učiniti mnogo zla i u tijelu i u duši, ali samo ako im to Bog dopusti, poglavito da nas
napastuju na grijeh.
■ 42. P. Zašto nas napastuju?
O. Đavli nas napastuju zbog svoje zavisti, pa zbog toga žele da mi budemo osuđeni na vječne muke, i zato što
mrze Boga čiji lik odsijeva u nama. Bog im nadalje dopušta da nas napastuju da se mi, svojim pobjedama, koje
smo postignuli njegovom milošću, vježbamo u krepostima i da tako stječemo zasluge za raj.
■ 43. P. Kako možemo pobijediti napasti?
O. Napasti se pobjeđuju budnošću, molitvom i kršćanskim trapljenjem.
■ 44. P. Kako se zovu anđeli koji su ostali Bogu vjerni?
O. Anđeli koji su ostali Bogu vjerni zovu se dobri anđeli, nebeski duhovi ili samo anđeli.
■ 45. P. Što se dogodilo s anđelima koji su ostali Bogu vjerni?
O. Anđeli koji su ostali Bogu vjerni potvrđeni su u milosti, uživaju zauvijek gledajući Boga, vole ga,
blagoslivljaju ga i vječno ga slave.
8

■ 46. P. Služi li se Bog anđelima kao svojim pomoćnicima?
O. Da, Bog se služi anđelima kao svojim pomoćnicima i mnogima od njih osobito povjerava da nas čuvaju i da
nam budu zaštitnici.
■ 47. P. Moramo li iskazivati svomu anđelu čuvaru posebnu pobožnost?
O. Da, moramo štovati svoga anđela čuvara posebnom pobožnošću, zazivati njegovu pomoć, slijediti njegova
nadahnuća i biti mu zahvalni zbog njegove stalne pomoći.
§ 3. O čovjeku
■ 48. P. Koji je najplemenitiji stvor što ga je Bog stvorio na zemlji?
O.Najplemenitiji stvor što ga je Bog stvorio na zemlji jest čovjek.
■ 49. P. Što je čovjek?
O. Čovjek je razumsko biće sastavljeno od duše i tijela.
■ 50. P. Što je duša?
O. Duša je najplemenitiji dio čovjeka, jer je ona duhovna bit, obdarena umom i voljom, sposobna spoznati Boga
te ga vječno uživati.
■ 51. P. Može li se vidjeti i ticati ljudska duša ?
O. Naša se duša ne može ni vidjeti ni ticati jer je duh.
■ 52. P. Umire li ljudska duša s tijelom?
O. Ljudska duša nikad ne umire: vjera objavljuje a i sam razum shvaća da je ona besmrtna.
■ 53. P. Je li čovjek slobodan u svom djelovanju?
O. Da, čovjek je u svom djelovanju slobodan; i svatko osjeća sam u sebi da može nešto učiniti ili ne učiniti.
■ 54. P. Razjasnite jednim primjerom ljudsku slobodu!
O. Ako ja namjerno izreknem neku laž, osjećam da sam mogao tu laž ne reći i šutjeti, dotično da sam mogao i
reći suprotno: istinu.
■ 55. P. Zašto se kaže da je čovjek stvoren na sliku i priliku Božju?
O. Kaže se da je čovjek stvoren na sliku i priliku Božju, jer je ljudska duša duhovna i razumska, slobodna u
svojim postupcima i sposobna spoznati i ljubiti Boga te vječno uživati u njemu. To su savršenstva koja u nama
odražavaju trag beskrajne Božje veličine.
■ 56. P. U koje je stanje Bog stavio prve ljude - Adama i Evu?
O. Stavio ih je u stanje nevinosti i milosti, ali su oni ubrzo sagriješili.
■ 57. P. Je li Bog, osim nevinosti i posvetne milosti, dao prvim ljudima kakve druge darove?
O. Osim nevinosti i posvetne milosti Bog je našim praroditeljima udijelio i druge darove, koje su oni morali
prenositi zajedno s posvetnom milošću na svoje potomke, a to su: duhovna cjelovitost, t.j. potpuna podložnost
volje razumu; besmrtnost, otpornost prema svakoj bolesti i bijedi, te znanje svega što je primjereno njihovim
životnim prilikama.
■ 58. P. Kako je Adam sagriješio?
O. Adam je sagriješio ohološću i neposluhom.
■ 59. P. Kako su Adam i Eva kažnjeni za svoj grijeh?
O. Adam i Eva izgubili su milost Božju i pravo na nebo koje su imali, prognani su iz zemaljskog raja, pa su
doživjeli brojne nevolje duše i tijela, a bili su osuđeni umrijeti.
■ 60. P. Bi li oni bili oslobođeni od smrti da nisu sagriješili?
O. Da Adam i Eva nisu sagriješili i da su ostali vjerni Bogu, bili bi sretno proveli neko doba na zemlji, a onda bi
ih Bog prenio bez smrti na nebo gdje bi uživali život vječni i slavu.
■ 61. P. Je li Bog bio dužan te darove dati čovjeku?
O. Te darove Bog nije ni iz kojeg razloga bio dužan dati čovjeku, a čovjek ih nije mogao ni zaslužiti, jer
nadvisuju njegovu narav, stoga, kad je Adam uskratio posluh Božjoj zapovijedi, Bog je mogao sasvim pravedno
oduzeti te mimonaravne darove Adamu i njegovu potomstvu.
■ 62. P. Je li to samo Adamov grijeh?
O. Taj grijeh nije samo Adamov, nego i naš, ali na drugi način. Grijeh je Adamov zato, što ga je on učinio
pristankom svoje volje i zbog toga je to njegov osobni grijeh. Ali je i naš grijeh, budući da je Adam sagriješio
kao praroditelj i začetnik svega ljudskog roda, pa je njegov grijeh naravnim rađanjem prešao na sve njegove
potomke, stoga je za sve nas ljude to istočni (izvorski, početni) grijeh, jer ističe od prvih ljudi, iz tog ljudskog
izvora, pa ga svi ljudi nasljeđuju.
■ 63. P. Kako je moguće da je istočni grijeh prešao na sve ljude?
O. Istočni grijeh prelazi na sve ljude zbog Adamova grijeha. Bog je, naime, ljudskom rodu preko Adama
udijelio posvetnu milost i druge nadnaravne darove uz uvjet da Adam bude Bogu poslušan. Ali Adam, kao
9

poglavar i otac ljudskog roda, nije Boga poslušao pa je time prouzročio da se je ljudska narav usprotivila Bogu.
Stoga su svi Adamovi potomci primili takvu ljudsku narav t.j. bez Božje milosti i drugih njegovih darova.
■ 64. P. Koje nam je, dakle, štete prouzročio istočni grijeh?
O. Štete su istočnog grijeha sljedeće: ljudi su ostali bez posvetne milosti, izgubili su pravo na raj, kažnjeni su
neznanjem, sklonošću na zlo, svim nevoljama ovoga života i napokon smrću.
■ 65. P. Prenosi li se istočni grijeh na sve ljude?
O. Istočni se grijeh, prenosi na sve ljude samo je Marija, presveta Djevica bila oslobođena od tog grijeha
posebnom povlasticom zbog predviđenih zasluga Isusa Krista, našega Spasitelja.
■ 66. P. Jesu li se ljudi mogli spasiti poslije Adamova grijeha?
O. Poslije Adamova grijeha ljudi se ne bi bili mogli spasiti, da im se Bog nije smilovao.
■ 67. P. Kako se je Bog smilovao ljudskom rodu?
O. Bog se je smilovao ljudskom rodu tako, da je Adamu odmah obećao božanskog Otkupitelja ili Mesiju, kojega
je u svoje vrijeme poslao da oslobodi ljude od ropstva sotone i grijeha.
■ 68. P. Tko je obećani Mesija?
O. Obećani Mesija je Isus Krist, kako nas to uči drugi članak "Vjerovanja".
III. poglavlje
O drugom članku
■ 69. P. Što nas uči drugi članak Vjerovanja: "I u Isusa Krista, Sina njegova jedinoga,
Gospodina našega"?
O. Drugi članak Vjerovanja uči nas, da je Sin Božji, druga osoba Presvetog Trojstva, da je on vječni i
svemogući Bog, Stvoritelj i Gospodin kao i Otac, da je postao čovjekom radi našega spasenja i da se Sin Božji,
koji je postao čovjekom, zove Isus Krist.
■ 70. P. Zašto se druga božanska osoba naziva Sinom?
O. Druga se božanska osoba naziva Sinom, jer je od vječnosti rođena od Oca kao odraz njegova vječnog Uma i
zato se također zove vječna Očeva Riječ.
■ 71. P. S obzirom na to da smo djeca Božja, zašto se Isus Krist zove jedinorođenim Sinom
Boga Oca?
O. Isus Krist se zove jedinorođenim Sinom Boga Oca, jer je samo on po naravi njegov sin, a mi smo njegovi
sinovi po tome što nas je stvorio i posvojio.
■ 72. P. Zašto se Isus Krist zove našim Gospodinom?
O. Isus Krist zove se našim Gospodinom zato što nas je zajedno s Ocem i Duhom Svetim kao Bog stvorio i što
nas je kao Bog i čovjek otkupio.
■ 73. P. Zašto se Sin Božji koji je postao čovjekom zove Isus?
O. Sin Božji, koji je postao čovjekom, zove se Isus jer to znači Spasitelj, a on nas je spasio od vječne smrti koju
smo zaslužili zbog svojih grijeha.
■ 74. P. Tko je Sinu Božjem, koji je postao čovjekom, dao ime Isus?
O. Vječni je Otac dao ime Isus Sinu Božjemu, koji je postao čovjekom, preko arkanđela Gabrijela, kad je došao
navijestiti Djevici otajstvo Utjelovljenja.
■ 75. P. Zašto se Božji Sin, koji je postao čovjekom, također zove i Kristom?
O. Sin Božji, koji je postao čovjekom, zove se i Krist, što znači pomazan i posvećen, jer su u staro doba
pomazanjem službu primali kraljevi, svećenici i proroci, a Isus je kralj kraljeva, vrhovni svećenik i najveći
prorok.
■ 76. P. Je li Isus Krist zaista pomazan i posvećen tjelesnim pomazanjem?
O. Pomazanje Isusa Krista nije bilo tjelesno kao kod starih kraljeva, svećenika i proroka, nego sasvim duhovno i
božansko, jer u njemu bitno prebiva punina božanstva.
■ 77. P. Jesu li ljudi išta znali o Isusu Kristu prije njegova dolaska?
O. Da, ljudi su nešto znali o Isusu Kristu prije njegova dolaska, jer je Bog bio obećao našim praroditeljima
Adamu i Evi da će doći Mesija, a to je obećanje ponovio preko svetih patrijarha, preko proročanstava i mnogih
likova Staroga zavjeta, koji su ga unaprijed označavali.
■ 78. P. Odakle znamo da je Isus Krist zaista Mesija i obećani Otkupitelj?
O. Mi znamo da je Isus Krist zaista Mesija i Otkupitelj odatle, što se na njemu ispunilo sve, što su navješćivali
proroci i sve što su prikazivali likovi Staroga zavjeta.
■ 79. P. Što su proročanstva proricala o Otkupitelju?
10

O. Proročanstva su o Otkupitelju proricala pleme i obitelj iz koje treba doći, mjesto i vrijeme njegova rođenja,
njegova Čudesa i najsitnije okolnosti njegove muke i smrti, njegovo uskrsnuće i uzlazak na nebo, njegovo
duhovno kraljevstvo, koje će na ovom svijetu biti sveopće i trajno u Katoličkoj Crkvi.
■ 80. P. Koje su glavne Otkupiteljeve slike u Starom zavjetu?
O. Glavni likovi našeg Otkupitelja u Starom zavjetu su nevini Abel, prvosvećenik Melkisedek, Izakova žrtva,
Josip prodan od svoje braće, prorok Jona, vazmeno janje i mjedena zmija koju je Mojsije podignuo u pustinji.
■ 81. P. Odakle znamo da je Isus Krist pravi Bog?
O. Znamo da je Isus Krist pravi Bog 1. zbog svjedočenja Oca koji je kazao: Ovo je Sin moj ljubljeni, koji mi je
po volji, slušajte ga, 2. zbog svjedočenja samoga Isusa Krista koja su potvrđena upravo veličanstvenim
čudesima, 3. iz nauka sv. apostola, 4. iz stalne predaje Katoličke Crkve.
■ 82. P. Koja je glavna čudesa učinio Isus Krist?
O. Glavna su čudesa, koja je Isus učinio, osim svoga uskrsnuća, vratio je zdravlje bolesnima, vid slijepima, sluh
gluhima, život umrlima.
IV. poglavlje
O trećem članku
■ 83. P. Što nas uči treći članak: "Koji je začet po Duhu Svetome i rođen od Marije
Djevice"?
O. Treći članak "Vjerovanja" uči nas da je Sin Božji uzeo tijelo i dušu, kao što i mi imamo, u prečistoj utrobi
Marije Djevice i to po Duhu Svetome, te da je i rođen od Marije Djevice.
■ 84. P. Jesu li Otac i Sin također sudjelovali u oblikovanju ljudskog tijela Isusa Krista?
O. Da, u oblikovanju ljudskog bića Isusa Krista sudjelovale su sve tri božanske Osobe.
■ 85. P. Zašto se kaže samo začet po Duhu Svetome?
O. Kaže se samo začet po Duhu Svetome, jer je utjelovljenje Sina Božjega djelo dobrote i ljubavi, a djela
dobrote i ljubavi pripisuju se Duhu Svetome.
■ 86. P. Je li Sin Božji, postavši čovjekom, prestao biti Bogom?
O. Nipošto, Sin Božji je postao čovjekom, ali zbog toga nije prestao biti Bogom.
■ 87. P. Isus Krist je prema tome istodobno Bog i čovjek ?
O. Da, utjelovljeni Sin Božji, dakle Isus Krist, istodobno je i Bog i čovjek, on je potpuni Bog i potpuni čovjek.
■ 88. P. Ima li Isus Krist dvije naravi?
O. Da, Isus Krist, koji je Bog i čovjek, ima dvije naravi: božansku i ljudsku.
■ 89. P. Prebivaju li u Isusu Kristu dvije osobe božanska i ljudska?
O. Ne, Sin, koji je postao čovjekom, ima samo jednu osobu, i to božansku.
■ 90. P. Koliko volja ima Isus Krist?
O. U Isusu Kristu su dvije volje, jedna božanska, a druga ljudska.
■ 91. P. Je li Isus Krist imao slobodnu volju?
O. Da, Isus Krist je imao slobodnu volju, ali nije mogao činiti zla. Činiti zlo je, naime, mana, a ne savršenstvo
slobode.
■ 92. P. Jesu li Sin Božji i Marijin sin ista osoba?
O. Sin Božji i sin Marijin je ista osoba, a to znači da je Isus Krist, pravi Bog i pravi čovjek.
■ 93. P. Je li Djevica Marija Majka Božja ?
O. Da, Marija Djevica je Majka Božja, jer je majka Isusa Krista koji je pravi Bog.
■ 94. P. Na koji je način Marija postala Majka Božja?
O. Marija je postala Majkom Isusa Krista samo po djelovanju i moći Duha Svetoga.
■ 95. P. Je li vjerska istina da je Marija bila vazda Djevica?
O. Da, vjerska je istina da je presveta Marija vazda bila Djevicom i zato je nazvana Djevicom u najizvrsnijem
smislu riječi.
V. poglavlje
O četvrtom članku
■ 96. P. Što nas uči četvrti članak - "Mučen pod Poncijem Pilatom, raspet, umro i pokopan"?
O. Četvrti članak Vjerovanja uči nas, da je Isus Krist, zbog potrebe otkupljenja svijeta svojom dragocjenom
krvlju, trpio muku pod Poncijem Pilatom, upraviteljem Judeje, i umro na drvu križa, s kojega je skinut i bio
pokopan.
■ 97. P. Što znači riječ - mučen?
11

O. Riječ mučen iskazuje ono što je Isus Krist pretrpio tijekom svoje muke.
■ 98. P. Je li Isus Krist mučen kao Bog ili kao čovjek?
O. Isus Krist mučen je samo kao čovjek, jer kao Bog nije mogao biti mučen niti je mogao umrijeti.
■ 99. P. Kakvo je to mučenje bilo raspinjanje na križ?
O. Raspinjanje na križ bilo je u ono doba najokrutnije i najsramotnije od svih mučenja.
■ 100. P. Tko je osudio Isusa Krista na smrt na križu?
O. Isusa Krista je na smrt na križu, osudio Poncije Pilat upravitelj Judeje, koji je priznao Njegovu nevinost, ali
je kukavički popustio pred prijetećim zahtjevima jeruzalemske svjetine.
■ 101. P. Nije li se Isus Krist mogao osloboditi iz ruku Židova i Pilata?
O. Isus Krist se svakako mogao osloboditi iz ruku Židova i Pilata, ali kako je znao volju svog vječnog Oca, a
Otac je želio da on pretrpi mučenje i da umre za spas svijeta, dobrovoljno se podvrgnuo mučenju, štoviše, izišao
je ususret svojim neprijateljima i slobodno se predao da ga uhite i odvedu u smrt.
■ 102. P. Gdje je raspet Isus Krist?
O. Isus Krist je raspet na brdu Kalvariji.
■ 103. P. Što je sve Isus Krist izvršio na križu?
O. Isus Krist je na križu molio za svoje neprijatelje, svoju je presvetu majku Mariju dao učeniku sv. Ivanu za
majku, a preko njega i svima nama, prikazao je svoju smrt za otkupiteljsku žrtvu i zadovoljio pravdi Božjoj za
grijehe svih ljudi.
■ 104. P. Zar ne bi bilo dovoljno da je neki anđeo zadovoljio Božju pravdu za nas?
O. Ne bi bilo dovoljno da je bilo koji anđeo zadovoljio Božju pravdu za nas, jer je uvreda učinjena Bogu
grijehom bila beskonačna, i takvu uvredu mogla je ispraviti samo osoba s beskonačnom zaslugom.
■ 105. P. Je li trebalo da Isus Krist bude ujedno Bog i čovjek da bi zadovoljio božansku
pravdu?
O. Da, trebalo je da Isus Krist bude čovjek, da bi mogao trpjeti i umrijeti, s druge strane on je morao biti Bog, da
bi njegove muke imale beskonačnu vrijednost.
■ 106. P. Zašto je trebalo da zasluge Isusa Krista imaju beskonačnu vrijednost?
O. Zasluge Isusa Krista trebale su imati beskonačnu vrijednost, jer je Božje veličanstvo koje je uvrijeđeno
grijehom, neizmjerno.
■ 107. P. Je li Isus trebao toliko trpjeti?
O. Ne, nije nikako bilo potrebno da Isus toliko trpi, jer bi najmanji dio njegovih muka bio dovoljan za naše
otkupljenje, budući da je svaki njegov čin neizmjerno vrijedan.
■ 108. P. Zašto je onda Isus htio toliko trpjeti?
O. Isus je želio toliko trpjeti da bi najobilnije zadovoljio božansku pravdu, da bi nam u najvišoj mjeri pokazao
svoju ljubav i napokon da bi nam udahnuo što veću odbojnost prema grijehu.
■ 109. P. Jesu li se dogodila čudesa u času Isusove smrti?
O. Da, u času Isusove smrti sunce se pomračilo, zemlja se potresla, grobovi su se otvorili i mnogi su tada
uskrsnuli.
■ 110. P. Gdje je bilo pokopano Isusovo tijelo?
O. Tijelo Isusovo bilo je pokopano u novoj grobnici izdubenoj u litici, nedaleko od mjesta gdje je bio raspet.
■ 111. P. Je li se Isusova božanska narav odvojila od tijela i duše kad je umro?
O. Kad je Isus umro, njegovo božanstvo nije se odvojilo ni od tijela ni od duše, nego se samo duša odvojila od
tijela.
■ 112. P. Za koga je Isus Krist umro?
O. Isus Krist je umro za spasenje svih ljudi pa je on za sve ljude prikazao zadovoljštinu.
■ 113. P. Ako je Isus Krist umro za spasenje svih ljudi, zašto se svi ne spašavaju?
O. Isus Krist je umro za sve, ali svi se ne spašavaju zato, što ga mnogi neće priznati, što ne poštuju njegov
zakon, što se ne koriste sredstvima spasenja koja nam je on ostavio.
■ 114. P. Je li dovoljno za naše spasenje da je Isus Krist umro za nas?
O. Da bismo se spasili, nije dovoljno što je Isus Krist umro za nas, nego je potrebno da svakome od nas budu
primijenjeni plodovi i zasluge njegove muke i smrti. Ta se primjena najviše događa pomoću svetih sakramenata,
koje je sam Isus Krist zato ustanovio. Međutim, mnogo ljudi ili uopće ne prima sakramente ili ih prima
nedostojno, pa su sami sebi krivi, ako im smrt Kristova nije korisna za spasenje.
VI. poglavlje
O petom članku
■ 115. P. Što nas uči peti članak - "Sišao nad pakao i treći dan uskrsnuo od mrtvih"?
12

O. Peti članak "Vjerovanja" uči nas da je Isusova duša odvojena od njegova tijela otišla u Limb k svetim ocima
da bi se treći dan ponovno sjedinila s tijelom i to zauvijek.
■ 116. P. Što znače riječi "nad pakao"?
O. "Nad pakao" se ovdje označuje Limb svetih otaca, a to znači "podzemlje" gdje su bile zadržane duše
pravednika koje su čekale spasenje od Isusa Krista.
■ 117. P. Zašto duše svetih otaca nisu pošle u raj prije Isusove smrti?
O. Duše svetih otaca nisu pošle u raj prije Isusove smrti, jer je raj bio ljudima zatvoren zbog Adamova grijeha.
Tek ga je Isus mogao otvoriti svojom smrću pa se dolikovalo da on bude prvi koji će u nj ući.
■ 118. P. Zašto je Isus htio uskrsnuti tek treći dan?
O. Čekao je treći dan da uskrsne kako bi jasno pokazao da je zaista umro.
■ 119. P. Je li Isusovo uskrsnuće slično uskrsnuću drugih ljudi?
O. Nije. Isusovo uskrsnuće nije slično uskrsnuću drugih ljudi, jer je Isus uskrsnuo vlastitom snagom, dok su
drugi ljudi uskrsnuli Božjom snagom.
VII. poglavlje
O šestom članku
■ 120. P. Što nas uči šesti članak - "Uzašao na nebesa, sjedi s desne Boga Oca
svemogućega"?
O. Šesti članak Vjerovanja uči nas, da je Isus Krist četrdeset dana poslije svoga uskrsnuća pred svojim
učenicima uzašao na nebo i, premda je kao Bog jednak Ocu u slavi, da je kao čovjek uzvišen iznad svih anđela i
svih Svetih te postavljen za Gospodara svega što je stvoreno.
■ 121. P. Zašto je Isus Krist čekao četrdeset dana na zemlji da bi uzašao na nebesa?
O. Isus Krist je ostao četrdeset dana na zemlji po svom uskrsnuću prije uzlaska na nebo, da bi raznim
ukazanjima pokazao kako je zaista uskrsnuo i da bi još bolje poučio i utvrdio apostole u istinama sv. vjere.
■ 122. P. Zašto je Isus Krist uzašao na nebo?
O. Isus Krist je uzašao na nebo - 1. da bi ušao u posjed svoga kraljevstva, koje je zaslužio svojom smrću, 2. da
bi nam pripremio mjesto u slavi i da bi bio našim posrednikom i odvjetnikom pred Ocem, 3. da bi svojim
apostolima poslao Duha Svetoga.
■ 123. P. Zašto se kaže da je Isus uzašao na nebo, a da je njegova presveta Majka uznesena?
O. Za Isusa Krista se kaže da je uzašao na nebo, a za njegovu presvetu Majku da je uznesena jer je Isus Krist
kao Bogočovjek po vlastitoj moći uzašao na nebo, dok je njegova Majka bila doduše najzaslužnija od svih
stvorenja, ali je uznesena na nebo po Božjoj volji i moći.
■ 124. P. Objasnite mi riječi - "sjedi s desne Boga Oca svemogućega".
O. Riječ "sjedi" označuje da Isus Krist mirno posjeduje svoju slavu, a riječi: "s desne Boga Oca svemogućega"
izražavaju da on ima najčasnije mjesto iznad svih stvorenja.
VIII. poglavlje
O sedmom članku
■ 125. P. Što nas uči sedmi članak "odonud će doći suditi žive i mrtve"?
O. Sedmi članak "Vjerovanja" uči nas da će na svršetku svijeta Isus Krist doći u slavi i veličanstvu suditi sve
ljude, dobre i zle, te da će svakome dati nagradu koju je zaslužio.
■ 126. P. Ako će svatko odmah poslije smrti morati posebno pred sud Isusa Krista, zašto
ćemo onda svi biti suđeni na sudu svijeta ?
O. Svi moramo biti suđeni na sudu svijeta zbog više razloga - 1. zbog Božje slave, 2. zbog slave Isusa Krista, 3.
zbog slave svetaca, 4. zbog kazne zlih ljudi, 5. napokon da bi i tijelo s dušom Bog osudio na nagradu ili kaznu.
■ 127. P. Kako će se na općem sudu pokazati slava Božja?
O. Božja slava pokazat će se na općem sudu tako, što će svi spoznati da Bog u pravednosti vlada svijetom,
premda se više puta opaža da dobre ljude prate nevolje, a zle uspjesi.
■ 128. P. Kako će se na općem sudu pokazati Isusova slava?
O. Na općem će se sudu očitovati Isusova slava zato što će se on, koji je od ljudi bio nepravedno osuđen, na
sudnjem danu pojaviti pred čitavim svijetom kao vrhovni sudac sviju.
■ 129. P. Kako će se na sudnjem danu pokazati slava svetaca?
O. Na sudnjem danu pokazat će se slava svetaca jer će mnogi od njih, koji su umrli prezreni od opakih ljudi,
tada biti proslavljeni pred čitavim svijetom.
■ 130. P. Kako će na sudnjem danu zli ljudi biti zbunjeni?
13

O. Zli ljudi će na sudnjem danu biti vrlo zbunjeni a osobito oni koji su tlačili pravednike i oni koji su se u ovom
životu nastojali prikazivati tako da ih ljudi smatraju kreposnima i dobrima, gledajući kako će svemu svijetu biti
otkriveni grijesi, koje su učinili, pa i oni najtajniji.
IX. poglavlje
O osmom članku
■ 131. P. Što nas uči osmi članak - "Vjerujem u Duha Svetoga"?
O. Osmi članak Vjerovanja uči nas da postoji Duh Sveti kao treća osoba Presvetog Trojstva, te da je on vječan,
neizmjeran, svemoguć, Stvoritelj i Gospodar svih stvari, isto kao Otac i Sin.
■ 132. P. Od koga proizlazi Duh Sveti?
O. Duh Sveti proizlazi od Oca i Sina preko njihove iste volje i ljubavi kao jednog jedinog izvora.
■ 133. P. Ako Sin proizlazi od Oca, a Duh Sveti od Oca i Sina, onda izgleda da su Otac i Sin
u nekoj prednosti pred Duhom Svetim. Zašto se onda kaže da su sve osobe vječne?
O. Kaže se da su sve tri osobe vječne zato što Otac iz vječnosti rađa Sina, a od Oca i Sina oduvijek proizlazi
Duh Sveti.
■ 134. P. Zašto se treća osoba Presvetoga Trojstva zove upravo Duh Sveti?
O. Treća osoba Presvetoga Trojstva zove se upravo Duh Sveti jer proizlazi od Oca i Sina nadisanjem i ljubavi.
■ 135. P. Koje se djelo posebno pripisuje Duhu Svetome?
O. Duhu Svetome se posebno pripisuje posvećenje duša.
■ 136. P. Posvećuju li nas Otac i Sin jednako kao i Duh Sveti?
O. Da, sve tri božanske osobe jednako nas posvećuju.
■ 137. P. Ako je tako, zašto se posvećenje duša posebno pripisuje Duhu Svetome?
O. Posvećenje duša posebno se pripisuje Duhu Svetome, jer je to djelo ljubavi, a djela ljubavi se pripisuju Duhu
Svetome.
■ 138. P. Kad je Duh Sveti sišao nad apostole?
O. Duh Sveti je sišao nad apostole na Duhove, tj. pedeset dana poslije Isusova uskrsnuća, a deset dana poslije
njegova uzašašća.
■ 139. P. Gdje su bili apostoli deset dana prije Duhova?
O. Apostoli su bili zajedno s Marijom Djevicom i drugim učenicima, ustrajali su u molitvi i čekali Duha
Svetoga, kojega im je obećao Isus Krist.
■ 140. P. Kako je Duh Sveti djelovao na apostole?
O. Duh Sveti utvrdio je vjeru apostola, on ih je ispunio svjetlom, snagom, djelotvornom ljubavlju i obiljem
svojih darova.
■ 141. P. Je li Duh Sveti poslan samo zbog apostola?
O. Duh Sveti poslan je zbog čitave Crkve i zbog svake vjerne duše.
■ 142. P. Koja je uloga Duha Svetoga u Crkvi?
O. Duh Sveti djeluje u Crkvi kao duša u tijelu, on joj daje život svojom milošću i svojim darovima, utvrđuje
kraljevstvo istine i ljubavi te joj pomaže sigurno voditi svoju djecu u život vječni.
X. poglavlje
O devetom članku
§ l. O Crkvi općenito
■ 143. P. Što nas uči deveti članak - "sveta Crkva Katolička, općinstvo svetih"?
O. Deveti članak Vjerovanja uči nas da je Isus Krist na zemlji utemeljio vidljivo društvo, koje se zove Katolička
Crkva, i da se svi ljudi, koji su članovi te Crkve, nalaze u međusobnom zajedništvu.
■ 144. P. Zašto se poslije članka koji govori o Duhu Svetome odmah govori o Katoličkoj
Crkvi?
O. Poslije članka, koji govori o Duhu Svetome, odmah se govori o Katoličkoj Crkvi, da bi se time istaknulo da
sva njezina svetost potječe od Duha Svetoga, koji je začetnik svake svetosti.
■ 145. P. Što znači riječ Crkva?
O. Riječ Crkva znači sazivanje i okupljanje mnogih osoba.
■ 146. P. Tko nas je sazvao i pozvao u Crkvu Isusa Krista?
O. Mi smo pozvani u Crkvu Isusa Krista posebnom milošću Božjom, da bismo po svjetlu vjere i po ispunjavanju
božanskog zakona davali Bogu dužno štovanje i tako ušli u život vječni.
■ 147. P. Gdje se nalaze udovi Crkve?
14

O. Udovi Crkve nalaze se dijelom u nebu i tvore Crkvu koja pobjeđuje, dijelom u čistilištu, gdje tvore Crkvu
koja se čisti, i napokon dijelom na zemlji, gdje čine Crkvu, koja se bori ("vojujuću").
■ 148. P. Tvore li svi ovi dijelovi jednu jedinstvenu Crkvu?
O. Da, ovi različiti dijelovi Crkve tvore samo jednu Crkvu, samo jedno tijelo, jer imaju istu glavu a to je Isus
Krist, isti duh, koji je oživljava i sjedinjuje te istu svrhu, a to je vječna sreća, koju jedni već uživaju, dok je drugi
očekuju.
■ 149. P. Na koji se dio Crkve osobito odnosi ovaj deveti članak?
O. Ovaj deveti članak Vjerovanja odnosi se u prvom redu na Crkvu, koja se bori i u kojoj mi sada živimo.
§ 2. O Crkvi posebno
■ 150. P. Što je Katolička Crkva?
O. Katolička Crkva je društvo ili zbor svih krštenika na zemlji, koji priznavaju istu vjeru i zakon Kristov,
primaju iste sakramente i slušaju zakonite pastire, a osobito Rimskog Prvosvećenika.
■ 151. P. Recite pobliže što je potrebno da bi čovjek bio članom sv. Crkve!
O. Da bismo postali članovi sv. Crkve potrebno je biti kršten, vjerovati i javno ispovijedati nauk Isusa Krista,
primati iste sakramente i priznavati Papu i ostale zakonite pastire sv. Crkve.
■ 152. P. Tko su zakoniti crkveni pastiri?
O. Zakoniti crkveni pastiri su rimski natpastir, a to znači Papa, koji je opći pastir i biskupi. Osim toga pod
vlašću biskupa i Pape sudjeluju u pastirskoj službi i drugi svećenici, a osobito župnici.
■ 153. P. Zašto kažete da je rimski natpastir opći pastir cijele Crkve?
O. Zato što je Isus Krist kazao svetom Petru, prvom papi: "Ti si Petar i na toj stijeni sagradit ću Crkvu svoju, dat
ću ti ključeve kraljevstva nebeskog i sve što svežeš na zemlji bit će svezano i na nebu i sve što odvežeš na
zemlji bit će odvezano i na nebu." I još mu je kazao: "Pasi moje janjce, pasi moje ovce".
■ 154. P. Pripadaju li Kristovoj Crkvi mnoge zajednice ljudi koji su kršteni, ali ne priznaju
Papu za svog poglavara?
O. Ne, oni koji ne priznaju Papu za svog poglavara ne pripadaju Isusovoj Crkvi.
■ 155. P. Kako se može razlikovati Crkva Isusa Krista od mnogih društava i sekti koje su
osnovali ljudi i koji se nazivaju kršćanskima?
O. Prava Kristova Crkva lako se može razlikovati od svih tih društava i sekti koje su utemeljili ljudi, a zovu se
kršćanskima. Razlikuju se po četiri znaka - Ona je jedna, sveta, katolička i apostolska.
■ 156. P. Zašto se za Crkvu kaže da je jedna?
O. Za pravu Crkvu se kaže da je jedna, jer su njezina djeca svakog vremena i mjesta sjedinjena istom vjerom i
istim bogoslužjem, istim zakonom, primanjem istih sakramenata i pod istom vidljivom glavom - rimskim
biskupom.
■ 157. P. Zar ne bi moglo biti više crkava?
O. Ne može biti više crkava, jer kao što je Bog jedan i vjera je jedna, i jedno krštenje, tako nije niti može biti
nego samo jedna prava Crkva.
■ 158. P. Zar se Crkvama ne zovu vjernici sjedinjeni u jednom narodu i jednoj biskupiji?
O. Crkvama se nazivaju i vjernici sjedinjeni u jedan narod ili biskupiju. Ali oni su ipak uvijek samo dijelovi
opće Crkve i s njom tvore jednu jedinu Crkvu.
■ 159. P. Zašto se prava Crkva naziva svetom?
O. Prava se Crkva naziva svetom, jer je sveta njezina nevidljiva glava, a to je Isus Krist. Sveti su mnogi njezini
udovi, sveta je njezina vjera, zakon i njezini sakramenti, te izvan nje ne može biti prave svetosti.
■ 160. P. Zašto se Crkva zove katolička?
O. Prava Crkva zove se katolička što znači općenita, jer obuhvaća vjernike svih vremena i mjesta, svake dobi i
svakog položaja, i svi su ljudi svijeta pozvani biti njezini članovi.
■ 161. P. Zašto se Crkva zove još i apostolska?
O. Prava Crkva zove se i apostolska jer potječe neprekidno od apostola, jer vjeruje i naučava sve ono što su
apostoli vjerovali i naučavali i napokon jer je vode i njome vladaju njihovi zakoniti nasljednici.
■ 162. P. Zašto se prava Crkva zove još i rimska?
O. Prava Crkva zove se još i rimska jer se četiri njezine oznake: jedinstvo, svetost, općenitost i apostolstvo
nalaze samo u Crkvi koja priznaje svojim poglavarom rimskog biskupa, nasljednika svetog Petra.
■ 163. P. Kako je ustrojena Crkva Isusa Krista?
O. Crkva Isusa Krista ustrojena je kao pravo i savršeno društvo, pa u njoj kao u moralnoj osobi možemo
razlikovati dušu i tijelo.
■ 164. P. U čemu se sastoji duša Crkve?
15

O. Duša Crkve sastoji se u onome što tvori njezinu unutrašnju duhovnost, a to je vjera, nada, ljubav, darovi
milosti i Duha Svetoga i sva nebeska bogatstva koja potječu od zasluga Isusa Krista našeg otkupitelja i svetaca.
■ 165. P. U čemu se sastoji tijelo Crkve?
O. Tijelo Crkve sastoji se u onome što tvori njezinu vidljivu i vanjsku stranu, i to bilo u združivanju okupljenih
ljudi, bilo u bogoslužju i službi naučavanja, ili pak u njezinu vanjskom uređenju i upravi.
■ 166. P. Je li dovoljno biti članom Katoličke Crkve da bi se Čovjek spasio?
O. Ne, nije dovoljno biti samo članom Katoličke Crkve da bi se čovjek spasio, nego treba biti živim članom.
■ 167. P. Koji su živi članovi Crkve?
O. Živi članovi Crkve su svi pravednici, dakle svi oni koji su u milosti Božjoj.
■ 168. P. A koji su njezini mrtvi udovi?
O. Mrtvi udovi Crkve su vjernici koji žive u smrtnom grijehu.
■ 169. P. Može li se tko spasiti izvan katoličke, apostolske i rimske Crkve?
O. Ne, izvan katoličke, apostolske i rimske Crkve nitko se ne može spasiti, isto kao što se nitko nije mogao
spasiti od općeg potopa ako nije bio u Noevoj korablji, koja je bila slika ove Crkve.
■ 170. P. Kako su se onda spasili drevni patrijarsi, proroci i drugi pravednici Staroga
zavjeta?
O. Pravednike Staroga zavjeta spasila je njihova vjera koju su imali u Kristov dolazak. Po toj vjeri oni su već
pripadali toj Crkvi.
■ 171. P. Ako bi se tkogod bez svoje krivnje našao izvan Crkve, da li bi se mogao spasiti?
O. Ako se tkogod bez svoje krivnje nalazi izvan Crkve, a u dobroj je vjeri, pa je primio krštenje, ili je barem tu
želju na neki način u sebi imao, ako je iskreno tražio istinu i vršio Božju volju kako je najbolje znao i umio iako
je odvojen od tijela Crkve, bio bi sjedinjen s njezinom dušom i prema tome na putu spasenja.
■ 172. P. Ako je tko član Katoličke Crkve, a ipak ne živi po njezinu nauku, može li se spasiti?
O. Ako je tko član Katoličke Crkve, a ne živi po njezinu nauku, on je njezin mrtvi član i prema tome se neće
spasiti, jer se za spasenje odrasla čovjeka ne traži samo krštenje i vjera, nego i djela, koja se slažu s vjerom.
■ 173. P. Jesmo li dužni vjerovati sve istine koje naučava Crkva?
O. Da, mi smo dužni vjerovati sve istine koje naučava Crkva, a Isus Krist izjavljuje da su oni koji ne vjeruju već
osuđeni.
■ 174. P. Jesmo li isto tako dužni činiti sve ono što nam Crkva zapovijeda?
O. Da, dužni smo činiti sve ono što nam zapovijeda Crkva, jer je Isus Krist kazao njezinim pastirima: "Tko vas
sluša, mene sluša, a tko vas prezire, mene prezire."
■ 175. P. Može li Crkva pogriješiti u onome što nas uči vjerovati?
O. Ne, u onome što nas Crkva uči vjerovati ona ne može pogriješti, jer Crkvi uvijek pomaže Duh Sveti prema
Isusovu obećanju.
■ 176. P. Katolička je Crkva prema tome nezabludiva?
O. Da, Katolička je Crkva nezabludiva i zbog toga oni, koji odbacuju njezine odredbe, gube vjeru i postaju
krivovjercima.
■ 177. P. Može li se Katolička Crkva srušiti i može li ona nestati?
O. Ne, Katoličku Crkvu mogu progoniti, ali je ne mogu uništiti ni razoriti. Ona će trajati do kraja svijeta, jer će
do kraja svijeta Isus Krist biti s njom kako je to obećao.
■ 178. P. Zašto je Katolička Crkva toliko progonjena?
O. Katolička je Crkva toliko progonjena, jer je i njezin božanski utemeljitelj bio progonjen, jer ona osuđuje
poroke, bori se protiv strasti, osuđuje sve nepravde i sve zablude.
■ 179. P. Postoje li druge dužnosti katolika prema Crkvi?
O. Svaki katolik mora Crkvu neograničeno ljubiti, mora se smatrati beskonačno sretnim i počašćenim što joj
pripada, mora činiti sve za slavu i boljitak te Crkve i to svim sredstvima kojima raspolaže.
§ 3. O Crkvi učiteljici i Crkvi poučavanoj
■ 180. P. Postoji li neka razlika izmađu udova od kojih se sastoji Crkva?
O. Razlika je među udovima Crkve velika, jer se u Crkvi zna tko zapovijeda, a tko sluša, tko naučava i tko je
poučavan.
■ 181. P. Kako se zove onaj dio Crkve koji naučava?
O. Dio Crkve koji naučava zove se učiteljskom Crkvom.
■ 182. P. Kako se zove onaj dio Crkve koji je poučavan?
O. Dio Crkve koji je poučavan zove se poučavajućom Crkvom.
■ 183. P. Tko je odredio tu razliku u Crkvi?
16

O. Tu razliku je u Crkvi ustanovio sam Isus Krist.
■ 184. P. Jesu li učiteljska i poučavajuća Crkva dvije različite Crkve?
O. Učiteljska i poučavajuća Crkva dva su različita dijela jedne i jedine Crkve, isto kao što se u ljudskom tijelu
glava razlikuje od ostalog dijela tijela, ali s njim ipak tvori samo jedno tijelo.
■ 185. P. Od čega je sastavljena učiteljska Crkva?
O. Učiteljska Crkva sastoji se od svih biskupa, kojima stoji na čelu rimski biskup. Biskupi su učiteljska Crkva
bilo da su u svojim biskupijama ili okupljeni na Saboru.
■ 186. P. Od čega se sastoji poučavajuća Crkva?
O. Poučavajuća Crkva sastavljena je od svih vjernika osim biskupa.
■ 187. P. Tko ima u Crkvi pravo i vlast naučavati?
O. Vlast naučavati imaju u Crkvi Papa i biskupi i ostali službenici pod njihovim nadzorom.
■ 188. P. Jesmo li dužni slušati učiteljsku Crkvu?
O. Da, bez dvojbe smo dužni slušati učiteljsku Crkvu pod prijetnjom vječnog prokletstva, jer je Isus Krist kazao
o crkvenim pastirima, a to su apostoli: "Tko sluša vas, mene sluša, a tko prezire vas, mene prezire."
■ 189. P. Ima li Crkva druge vlasti osim vlasti naučavanja?
O. Osim vlasti naučavanja, Crkva ima vlast upravljati svim svetim stvarima, donositi zakone i tražiti da se
vjernici pokoravaju tim zakonima.
■ 190. P. Proizlazi li vlast članova crkvene hijerarhije iz naroda?
O. Vlast crkvene hijerarhije ne proizlazi iz naroda i bilo bi krivovjerje kad bi se to kazalo, ona dolazi jedino od
Boga.
■ 191. P. Tko vrši tu vlast?
O. Ta vlast pripada jedino hijerarhiji, a to znači Papi i njemu podložnim biskupima.
§ 4. O Papi i biskupima
■ 192. P. Tko je Papa ?
O. Papa kojega mi još nazivamo i rimskim prvosvećenikom, nasljednik je svetog Petra na rimskoj Stolici,
namjesnik Isusa Krista na zemlji i vidljiva glava Crkve.
■ 193. P. Zašto je rimski prvosvećenik nasljednik svetoga Petra?
O. Rimski prvosvećenik je nasljednik svetoga Petra, jer je sveti Petar u svojoj osobi sjedinio dostojanstvo
rimskog biskupa i glave Crkve. On je po božanskoj providnosti izabrao Rim za svoje sjedište, pa je tamo i umro.
Prema tome, tko god je izabran za rimskoga biskupa nasljednik je čitave njegove vlasti.
■ 194. P. Zašto je rimski biskup namjesnik Isusa Krista?
O. Rimski biskup je namjesnik Isusa Krista, jer ga zastupa na zemlji i jer u njegovo ime vlada Crkvom.
■ 195. P. Zašto je rimski biskup vidljiva glava Crkve?
O. Rimski biskup je vidljiva glava Crkve zato što on njom upravlja vidljivo po ovlastima samog Isusa Krista,
koji je nevidljiva glava Crkve.
■ 196. P. Kakvo je, dakle, papino dostojanstvo?
O. Papino je dostojanstvo najviše dostojanstvo na zemlji pa ima najvišu i neposrednu vlast nad svim i pojedinim
pastirima i vjernicima.
■ 197. P. Može li Papa pogriješiti kad upravlja Crkvom?
O. Papa ne može pogriješiti, ili bolje: on je nepogrešiv u definicijama koje se odnose na vjeru i ćudoređe.
■ 198. P. Zbog čega je Papa nepogrešiv?
O. Papa je nepogrešiv zbog obećanja Isusa Krista i zbog neprestane pomoći Duha Svetoga.
■ 199. P. Kad je Papa nepogrešiv?
O. Papa je nepogrešiv samo onda, kad kao pastir i učitelj svih kršćana svojom najvišom apostolskom vlašću
definira nauk vjere i ćudoređa, koji obvezuje svu Crkvu.
■ 200. P. Kako griješi onaj koji ne vjeruje u svečane papine definicije?
O. Tko ne vjeruje u svečane papine definicije, ili u njih samo sumnja, taj griješi protiv vjere, pa ako u toj nevjeri
otvrdne nije više katolik nego krivovjerac.
■ 201. P. Zašto je Bog dao papi nepogrešivost?
O. Bog je dao papi nepogrešivost da bismo svi bili sigurni u istinitost crkvenog naučavanja.
■ 202. P. Kada je određena papina nepogrešivost?
O. Papinu nepogrešivost definirala je Crkva na I. Vatikanskom saboru i ako bi se tkogod pokušao suprotstaviti
toj definiciji, on bi time upao u krivovjerje i bio bi izopćen.
■ 203. P. Je li Crkva svojom definicijom da je Papa nepogrešiv ustanovila neku novu vjersku
istinu?
17

O. Ne, definicijom papine nepogrešivosti Crkva nije ustanovila neku novu vjersku istinu, nego je samo
definirala papinu nepogrešivost da bi se suprotstavila novim zabludama. No papina nepogrešivost sadržana je
već u Svetom pismu i Predaji, ona je istina koju nam je objavio Bog pa je treba smatrati dogmom ili člankom
vjere.
■ 204. P. Kako se svaki katolik mora ponašati prema papi?
O. Svaki katolik mora priznavati papu za oca, pastira i sveopćeg učitelja i s njime biti sjedinjen dušom i srcem.
■ 205. P. Tko su poslije pape Božjom odredbom najčasnije osobe u Crkvi?
O. Poslije pape biskupi su po božanskoj odredbi najčasnije osobe u Crkvi.
■ 206. P. Tko su biskupi?
O. Biskupi su pastiri vjernika, koje je Duh Sveti postavio upravljati Božjom Crkvom u sjedištima, koja su im
povjerena, u povezanosti s rimskim biskupom.
■ 207. P. Što je biskup u svojoj biskupiji?
O. Biskup je u svojoj biskupiji zakoniti pastir, otac i učitelj, on je poglavar svih vjernika, svećenika i laika, koji
pripadaju istoj biskupiji.
■ 208. P. Zašto se biskup zove zakonitim pastirom?
O. Biskup se zove zakonitim pastirom jer je jurisdikciju t.j. vlast upravljanja vjernicima vlastite biskupije dobio
po crkvenim odredbama i zakonima.
■ 209. P. Čiji su nasljednici pape i biskupi?
O. Papa je nasljednik sv. Petra, apostolskog prvaka, dok su biskupi nasljednici apostola u stvarima što se odnose
na redovito upravljanje Crkvom.
■ 210. P. Mora li vjernik biti sjedinjen sa svojim biskupom?
O. Da, svaki vjernik, svećenik ili laik, mora biti sjedinjen dušom i srcem sa svojim biskupom, koji je u milosti i
jedinstvu s Apostolskom Stolicom.
■ 211. P. Kako se vjernik mora ponašati prema svom biskupu?
O. Svaki vjernik, svećenik ili laik, mora svog biskupa voljeti i poštovati, mora mu biti poslušan u svemu što se
odnosi na dušobrižništvo i duhovnu upravu u biskupiji.
■ 212. P. Tko pomaže biskupima u dušobrižništvu?
O. Biskupu u dušobrižništvu pomažu svećenici, i to prije svega župnici.
■ 213. P. Tko je župnik?
O. Župnik je svećenik koji je određen da biskupovom vlašću vodi i predsjeda dijelu biskupije, koji se zove župa.
■ 214. P. Kakve su dužnosti vjernika prema svome župniku?
O. Vjernici moraju biti sjedinjeni sa svojim župnikom, moraju ga pokorno slušati, iskazivati mu poštovanje i
poslušnost u svemu što se odnosi na upravljanje župom.
§ 5. O općinstvu svetih
■ 215. P. Što nas uči deveti članak Vjerovanja riječima - općinstvo svetih?
O. Riječima: "općinstvo svetih", deveti članak Vjerovanja uči da su u Crkvi zbog duhovnog jedinstva svih
njezinih članova, zajednička sva duhovna dobra, unutrašnja i vanjska koja njoj pripadaju.
■ 216. P. Koja su unutrašnja dobra zajednička u Crkvi?
O. U Crkvi su unutrašnja zajednička dobra: milost koja se prima preko sakramenata, vjera, ufanje, ljubav,
neizmjerne zasluge Isusa Krista, preobilne zasluge Djevice i svetaca i plodovi svih dobrih djela koja se čine u
Crkvi.
■ 217. P. Koja su vanjska dobra zajednička u Crkvi?
O. Vanjska su dobra zajednička u Crkvi: sakramenti, žrtva svete mise, javne molitve, vjerski obredi i sva druga
vanjska djela koja sjedinjavaju vjernike.
■ 218. P. Sudjeluju li u toj zajednici dobara sva djeca sv. Crkve?
O. U zajednici unutrašnjih dobara sudjeluju kršćani koji su u stanju milosti Božje, oni, koji žive u smrtnom
grijehu, nemaju dijela u ovim dobrima.
■ 219. P. Zašto nemaju dijela u tim dobrima oni koji žive u smrtnom grijehu?
O. Zato što samo milost Božja sjedinjuje vjernike i s Bogom i međusobno. Oni pak, koji žive u smrtnom grijehu
nemaju milosti Božje pa su samim tim i isključeni iz zajedništva duhovnih dobara.
■ 220. P. Prema tome, kršćani koji žive u smrtnom grijehu nemaju nikakve koristi od
unutrašnjih i duhovnih dobara Crkve?
O. Kršćani, koji žive u smrtnom grijehu, imaju neku korist od unutrašnjih i duhovnih crkvenih dobara, kojih su
lišeni, jer zadržavaju neizbrisivi biljeg krštenja, pomažu im molitve i dobra djela vjernika da bi ponovno dobili
milost i obratili se Bogu.
18

■ 221. P. Mogu li oni koji žive u smrtnom grijehu, sudjelovati u vanjskim dobrima Crkve?
O. Oni, koji žive u smrtnom grijehu, mogu sudjelovati u vanjskim dobrima Crkve, samo ako od Crkve nisu
odvojeni izopćenjem.
■ 222. P. Zašto se članovi zajednice svi zajedno zovu sveti?
O. Članovi ove zajednice nazivaju se svetima, jer su svi pozvani na svetost i bili su posvećeni krštenjem, a
mnogi su od njih došli i do savršenstva u svetosti.
■ 223. P. Odnosi li se općinstvo svetih i na nebo i na čistilište?
O. Da, općinstvo svetih obuhvaća nebo i čistilište, jer milost sjedinjuje tri Crkve, slavodobitnu, čistilišnu i
vojujuću, a sveci mole Boga za nas i za duše u čistilištu, mi pak častimo svece i možemo olakšati patnje duša u
čistilištu tako da namjenjujemo za njih svete mise, dajemo milostinju, oproste i uopće da činimo dobra djela.
§ 6. O onima što se nalaze izvan Crkve
■ 224. P. Tko su oni koji ne pripadaju općinstvu svetih?
O. Općinstvu svetih ne pripadaju u drugom životu oni koji su osuđeni, a u ovom životu oni koji su izvan prave
Crkve.
■ 225. P. Tko su oni koji su izvan prave Crkve?
O. Izvan prave Crkve su: nevjernici, Židovi, krivovjernici, odmetnici, raskolnici i izopćenici.
■ 226. P. Tko su nevjernici?
O. Nevjernici su oni koji nisu kršteni i ne vjeruju u Isusa Krista, bilo zato što vjeruju i štuju lažne bogove, kao
idolopoklonci ili zato što doduše vjeruju u pravoga Boga, ali ne u Isusa Krista niti da je došao kao osoba, niti da
će doći.
■ 227. P. Tko su Židovi?
O. Židovi su oni koji priznavaju Mojsijev zakon, ali nisu primili krštenja i ne vjeruju u Isusa Krista.
■ 228. P. Tko su krivovjernici?
O. Krivovjernici su oni krštenici, koji tvrdoglavo odbijaju vjerovati neke istine koje je Bog objavio i koje
Katolička Crkva naređuje vjerovati. To su npr. arijevci, nestorijevci i razne protestantske sljedbe.
■ 229. P. Tko su odmetnici?
O. Odmetnici su oni koji su se odrekli ili vanjskim činom odbacili katoličku vjeru koju su prije ispovijedali.
■ 230. P. Tko su raskolnici?
O. Raskolnici su kršćani koji ne odbacuju izričito nijednu dogmu, ali se hotimično odvajaju od Crkve Isusa
Krista i njezinih zakonitih pastira.
■ 231. P. Tko su izopćenici?
O. Izopćenici su oni koji su zbog vrlo teških propusta kažnjeni izopćenjem od pape ili od biskupa pa su prema
tome odvojeni od tijela Crkve kao nedostojni. No Crkva očekuje i želi njihovo obraćenje.
■ 232. P. Treba li se bojati izopćenja?
O. Treba se mnogo bojati izopćenja, jer je to najteža kazna, kojom Crkva kažnjava svoju buntovnu i nepokornu
djecu.
■ 233. P. Od kojih su dobara lišeni izopćenici?
O. Izopćenici ostaju bez javne molitve, sakramenata i oprosta te bez crkvenog sprovoda.
■ 234. P. Možemo li na neki način koristiti izopćenicima?
O. Možemo pomoći ne samo izopćenicima, nego i svima ostalima koji su izvan prave Crkve tako da im dajemo
dobre savjete, za njih molimo, da im pomažemo dobrim djelima, te molimo Boga da im dade milost obraćenja
na pravu vjeru, da i oni uđu u općinstvo svetih.
XI. poglavlje
O desetom članku
■ 235. P. Što nas uči deseti članak: "oproštenje grijeha"?
O. Deseti članak Vjerovanja uči nas da je Isus Krist podijelio svojoj Crkvi vlast opraštanja grijeha.
■ 236. P. Može li Crkva opraštati sve vrste grijeha?
O. Da, Crkva može oprostiti svaki grijeh bez obzira na to koliko ih je i koliko su teški, jer je Isus Krist dao
Crkvi potpunu vlast odrješivati i zadržavati grijehe.
■ 237. P. Tko u Crkvi ima vlast opraštanja grijeha?
O. Prvi, koji ima vlast otpuštanja grijeha, je papa i on jedini posjeduje puninu te vlasti, zatim biskupi, a u
zavisnosti od biskupa svećenici.
■ 238. P. Kako Crkva otpušta grijehe?
19

O. Crkva otpušta grijehe po zaslugama Isusa Krista na taj način, što dijeli sakramente koje je on u tu svrhu
ustanovio, a to su prije svega krštenje i ispovijed.
XII. poglavlje
O jedanaestom članku
■ 239. P. Što nas uči jedanaesti članak - "u uskrsnuće tijela"?
O. Jedanaesti članak Vjerovanja uči nas da će svi ljudi uskrsnuti, te da će svaka duša uzeti ponovno svoje tijelo,
koje je imala u ovom životu.
■ 240. P. Kako će se dogoditi uskrsnuće mrtvih?
O. Do Uskrsnuća mrtvih doći će snagom svemogućega Boga, kojemu ništa nije nemoguće.
■ 241. P. Kada će biti uskrsnuće mrtvih?
O. Uskrsnuće svih umrlih dogodit će se na svršetku svijeta, a poslije toga će biti opći sud.
■ 242. P. Zašto Bog hoće uskrsnuće tijela?
O. Bog hoće uskrsnuće tijela zato, što je duša djelovala dobro ili zlo, dok je imala svoje tijelo. Pa ako je tako,
onda mora biti nagrađena ili kažnjena zajedno s tijelom.
■ 243. P. Hoće li ljudi uskrsnuti svi na isti način?
O. Ne, nego će biti velika razlika u uskrsnuću tijela između izabranih i prokletih, zbog toga što će samo tijela
izabranih sličiti uskrsnulom Isusu, t.j. imat će darove slavnih tijela.
■ 244. P. Kakvi će to darovi resiti tijela izabranih?
O. Darovi koji će resiti slavna tijela izabranih jesu: 1. nemogućnost trpljenja, zbog čega oni više neće biti
podložni nikakvu zlu, nikakvoj boli, neće im biti potrebna hrana, počinak, ni bilo što drugo; 2. sjajnost, tako da
će oni biti sjajni poput sunca i zvijezda, 3. pokretljivost, po kojoj će moći za tili čas i bez ikakva napora prijeći s
jednog mjesta na drugo, sa zemlje na nebo, 4. produhovljenost pa će moći bez zapreke prodrijeti kroz svako
tijelo, kako je to mogao Isus Krist kad je uskrsnuo.
■ 245. P. Kakva će biti tijela prokletnika?
O. Tijela prokletnika neće imati darova proslavljenih tijela blaženika nego će nositi strašno obilježje vječne
osude.
XIII. poglavlje
O dvanaestom članku
■ 246. P. Što nas uči posljednji članak - "život vječni"?
O. Posljednji članak Vjerovanja uči nas da poslije ovog života ima drugi život, koji će biti vječno blažen za
izabrane u raju ili vječno nesretan za prokletnike u paklu.
■ 247. P. Možemo li mi shvatiti sreću raja?
O. Ne, mi ne možemo shvatiti sreću u raju, jer ona nadilazi sposobnost našega ograničena uma, a k tome se i
dobra ovoga svijeta ne mogu uspoređivati s nebeskim dobrima.
■ 248. P. U čemu se sastoji sreća izabranika?
O. Sreća izabranika sastoji se u tome, što oni vide, ljube i zauvijek posjeduju Boga, koji je izvor svakog dobra.
■ 249. P. U čemu se sastoji nesreća prokletnika?
O. Nesreća prokletnika sastoji se u tome, što su oni zauvijek lišeni gledanja Boga i kažnjeni vječnim mukama u
paklu.
■ 250. P. Jesu li rajska dobra i paklena zla ograničena samo na dušu?
O. Rajska dobra i paklena zla odnose se sada samo na dušu, jer su sada samo duše u raju odnosno u paklu.
Međutim poslije uskrsnuća tijela ljudi će biti sretni ili će biti na vječnim mukama u punini svoga bića, a to znači
u duši i tijelu.
■ 251. P. Hoće li sreća raja i muke pakla biti jednaki za blažene u raju, odnosno za one što
su osuđeni na paklene muke?
O. Sreća raja za blažene, odnosno paklene muke za osuđene bit će u biti jednake i vječne. Međutim u mjeri i
stupnju one će biti veće ili manje već prema zaslugama odnosno zločinima.
■ 252. P. Što znači riječ amen na svršetku Vjerovanja?
O. Riječ amen na svršetku molitava znači: "tako neka bude", a na svršetku "Vjerovanja" znači: "tako je", što
znači: vjerujem da je sve istina, što se nalazi u ovih dvanaest članaka i u tome sam sigurniji, nego da gledam
svojim očima.
20

Drugi dio
O MOLITVI
* * *
I. poglavlje
O molitvi općenito
■ 253. P. O čemu se raspravlja u drugom dijelu kršćanskog nauka ?
O. U drugom dijelu kršćanskog nauka raspravlja se o molitvi općenito, i o Očenašu posebno.
■ 254. P. Što je to molitva?
O. Molitva je uzdizanje pameti prema Bogu da bismo mu se klanjali, da bismo mu zahvaljivali i da bismo od
njega izmolili ono što nam je potrebno.
■ 255. P. Kako se razlikuje molitva?
O. Molitvu dijelimo na: mislenu i usmenu. Mislena molitva je ona koja se moli samo umom, dok je usmena
molitva ona, u kojoj svoje riječi pratimo mislima i pobožnošću srca.
■ 256. P. Može li se molitva razlikovati i na koji drugi način?
O. Molitva može k tome biti zasebna (privatna) i javna.
■ 257. P. Kakva je zasebna molitva?
O. Zasebna je molitva ona koju pojedini ljudi napose obavljaju za sebe ili za druge.
■ 258. Kakva je javna molitva?
O. Javna molitva je ona molitva koju sveti službenici obavljaju u ime Crkve i za spasenje vjernog naroda.
Javnom molitvom može se zvati i zajednička javna molitva vjernika, npr. molitva u procesijama, na
hodočašćima i u svetom hramu.
■ 259. P. Imamo li pouzdanu nadu da ćemo molitvom dobiti pomoć i milost koje nam
trebaju?
O. Nada da ćemo od Boga dobiti milost, koja nam treba, temelji se na obećanjima svemogućeg Boga, koji je
milosrdan i vjeran, kao i na zaslugama Isusa Krista.
■ 260. P. U čije ime trebamo moliti Boga da nam podari milosti koje su nam potrebne?
O. Moramo moliti Boga da nam udijeli potrebne milosti u ime Isusa Krista, onako kako nas je on sam učio i
kako to čini Crkva koja zaključuje sve svoje molitve ovim riječima: "po Gospodinu našem Isusu Kristu".
■ 261. P. Zašto moramo moliti Boga da nam udijeli milost u ime Isusa Krista?
O. Moramo moliti Boga da nam udijeli milost u ime Isusa Krista, jer je on naš posrednik i samo se po njemu mi
možemo približiti prijestolju Božjem.
■ 262. P. Ako molitva ima toliku snagu, zašto naše molitve često ostanu neuslišane?
O. Mnogo puta naše molitve nisu uslišane bilo zato što molimo za nešto što ne koristi našem vječnom spasenju
ili zato što ne molimo onako kako treba.
■ 263. P. Što mi trebamo u prvom redu moliti od Boga?
O. Najprije moramo moliti Boga za širenje njegove slave, za naše vječno spasenje i za sredstva za postizanje
spasenja.
■ 264. P. Je li dopušteno moliti Boga i za vremenita dobra?
O. Jest, dopušteno je moliti Boga da nam udijeli i vremenita dobra, ali uvijek uz uvjet da budu u skladu s
njegovom presvetom voljom, te da ne budu zapreka našem vječnom spasenju.
■ 265. P. Ako Bog zna sve što nam je potrebno, zašto ga onda moramo moliti?
O. Premda Bog zna sve što nam je potrebno on ipak želi da mu se molimo da bismo ga time priznali kao
davatelja svih dobara, da bismo time potvrdili svoju poniznu podložnost i time zaslužili njegovu naklonost.
■ 266. P. Koja je prva i najbolja priprema da bi naše molitve bile uspješne?
O. Prva i najbolja priprema koja će naše molitve učiniti uspješnima jest biti u stanju milosti, a ako nismo, onda
treba nastojati to postignuti.
■ 267. P. Što je još potrebno da bi se molilo kako treba?
O. Da bi se molilo kako treba, potrebna je prije svega sabranost, poniznost i pouzdanje, postojanost i predanost
volji Božjoj.
■ 268. P. Što znači moliti sabrano?
O. To znači biti svjestan da razgovaramo s Bogom i zbog toga moramo moliti s dužnim štovanjem i
pobožnošću. Moramo što više izbjegavati rastresenost, t.j. svaku misao koja je nespojiva s molitvom.
■ 269. P. Smanjuje li rastresenost zaslugu molitve?
21

O. Dakako, ako je uzrok rastesenosti duha u nama samima, ili ako je ne izbjegavamo pažljivo. Ako pak činimo
sve što možemo, da budemo sabrani prema Bogu, onda rastresenost ne smanjuje zaslugu naše molitve, nego je
čak i povećava.
■ 270. P. Što je potrebno da bismo sabrano molili?
O. Prije molitve moramo se osloboditi svih uzroka rastresenosti duha, a za doba molitve moramo misliti da smo
sada u nazočnosti Božjoj, te da nas Bog vidi i sluša.
■ 271. P. Što znači moliti ponizno?
O. To znači iskreno priznati da smo nedostojni, nemoćni i bijedni te pratiti molitvu odgovarajućim položajem
tijela.
■ 272. P. Što znači moliti s pouzdanjem?
O.To znači da se moramo čvrsto nadati da će nas Bog uslišati, ako je to na slavu Božju i za naše stvarno dobro.
■ 273. P. Što znači moliti postojano?
O. To znači da se ne smijemo umoriti u molitvi ni odustati ako nas Bog nije odmah uslišio, nego moramo i dalje
moliti, dapače i s više žara.
■ 274. P. Što znači moliti predano?
O. To znači da se moramo podvrgnuti Božjoj volji, jer Bog bolje od nas zna što je potrebno da zadobijemo
vječno spasenje, pa i onda kad ne usliši našu molitvu.
■ 275. P. Usliši li Bog uvijek dobru molitvu?
O. Da, Bog uvijek usliši molitvu, ako se moli kako treba, ali na najbolji način za naše vječno spasenje, što on
bolje zna, a to nije uvijek prema našoj volji.
■ 276. P. Koje učinke molitva proizvodi u nama?
O. U molitvi spoznajemo našu ovisnost o Bogu, vrhovnom gospodaru svega što je stvoreno. Molitva nas
upućuje na nebeske stvari, potiče nas napredovati u krepostima, postiže nam Božje milosrđe, jača nas protiv
napasti, tješi u nevoljama, pomaže u našim potrebama i zaslužuje nam milost konačne postojanosti.
■ 277. P. U kojim prilikama moramo osobito moliti?
O. Osobito moramo moliti u opasnostima, u napastima i kad nam se približuje smrt. Osim toga moramo često
moliti, a dobro je moliti se ujutro, navečer i na početku važnijih dnevnih poslova.
■ 278. P. Za koga moramo moliti?
O. Moramo moliti za sve, a to je za same sebe, za svoje roditelje, pretpostavljene, dobrotvore, prijatelje i
neprijatelje, za obraćenje jadnih grešnika i onih koji se nalaze izvan prave Crkve, za svete duše u čistilištu.
II. poglavlje
O molitvi Gospodnjoj
§ 1. O Gospodnjoj molitvi općenito
■ 279. P. Koja je najbolja usmena molitva?
O. Najbolja usmena molitva je ona koju nas je naučio sam Isus Krist, a to je Očenaš.
■ 280. P. Zašto je Očenaš najizvrsnija molitva?
O. Očenaš je najizvrsnija molitva, jer ju je sastavio i naučio nas moliti Isus Krist. Ta molitva sadrži jasno i u
malo riječi sve ono, čemu se možemo nadati od Boga. Ta molitva je pravilo i uzor svim ostalim molitvama.
■ 281. P. Je li Očenaš i najuspješnija molitva?
O. Očenaš je najuspješnija molitva zbog toga, što je Bogu najmilija, jer se molimo istim riječima, koje nas je
naučio njegov božanski Sin.
■ 282. P. Zašto se Očenaš zove Gospodnjom molitvom?
O. Očenaš se zove Gospodnjom molitvom, što znači Isusovom molitvom, upravo zato što nas je tako naučio
moliti sam Isus Krist svojim jezikom.
■ 283. P. Koliko se prošnja nalazi u Očenašu?
O. Očenaš ima sedam prošnja koje počinju uvodom.
■ 284. P. Kažite Očenaš!
O. Oče naš, koji jesi na nebesima,
1. Sveti se ime tvoje.
2. Dođi kraljevstvo tvoje.
3. Budi volja tvoja kako, na nebu tako i na zemlji.
4. Kruh naš svagdanji daj nam danas.
5. I otpusti nam duge naše kako i mi otpuštamo dužnicima našim.
6. I ne uvedi nas u napast.
7. Nego izbavi nas od zla. Amen.
22

■ 285. P. Zašto na početku molitve Gospodnje zazivamo Boga tako da ga nazivamo svojim
ocem?
O. Na početku Gospodnje molitve nazivamo Boga svojim ocem da time pobudimo svoje povjerenje u njegovu
beskonačnu dobrotu s obzirom da smo njegova djeca.
■ 286. P. Zašto možemo reći da smo djeca Božja?
O. Mi smo djeca Božja: 1. Jer nas je Bog stvorio na svoju sliku i priliku, jer nas čuva i nama upravlja po svojoj
providnosti, 2. jer nas je po posebnoj svojoj naklonosti posvojio krštenjem kao braću Isusa Krista i kao njegove
subaštinike vječne slave.
■ 287. P. Zašto Boga nazivamo našim ocem, a ne svojim?
O. Boga nazivamo našim, a ne svojim ocem, jer smo svi njegovi sinovi pa se stoga moramo svi osjećati braćom
i moliti jedni za druge.
■ 288. P. Ako je Bog na svakom mjestu zašto onda kažemo: koji jesi na nebesima?
O. Bog je na svakom mjestu, a mi kažemo "Oče naš koji jesi na nebesima" da bismo uzdignuli svoja srca prema
nebu gdje se Bog u slavi očituje svojoj djeci.
§ 2. O prvoj prošnji
■ 289. P. Što tražimo u prvoj prošnji: "sveti se ime tvoje"?
O. U prvoj prošnji "sveti se ime tvoje", tražimo da svi ljudi na svijetu Boga spoznaju, vole, štuju i služe, a
osobito mi, koji ga zazivamo.
■ 290. P. Što razumijevamo ako tražimo da čitav svijet Boga upozna, ljubi i služi mu?
O. Ovim kažemo da želimo da i nevjernici spoznaju pravoga Boga, da krivovjerci spoznaju svoje zablude, da se
raskolnici vrate jedinstvu Crkve, da se grešnici pokaju, a pravednici ustraju u dobru.
■ 291. P. Zašto prije svega tražimo da Božje ime bude sveto?
O. Prije svega tražimo da Božje ime bude sveto, jer nam Božja slava mora više biti na srcu, nego sva naša dobra
i sve naše koristi.
■ 292. P. Na koji način možemo pribaviti Božju slavu?
O. Slavu Božju možemo pribaviti molitvom, dobrim primjerom i time da prema Bogu usmjerimo sve misli,
osjećaje i sva svoja djela.
§ 3. O drugoj prošnji
■ 293. P. Što razumijevamo pod "kraljevstvom Božjim"?
O. Pod "kraljevstvom Božjim" razumijevamo trostruko duhovno kraljevstvo, a to znači kraljevstvo Božje u
nama, ili kraljevstvo milosti, kraljevstvo Božje na zemlji, a to je sveta Crkva Katolička i kraljevstvo Božje na
nebu, a to je raj.
■ 294. P. Što molimo riječima dođi kraljevstvo Tvoje u odnosu na milost?
O. U odnosu na milost molimo da Bog vlada u nama svojom posvetnom milošću po kojoj on voli prebivati u
nama kao kralj u svom kraljevstvu, da nas drži sjedinjene s njim krepostima vjere, ufanja i ljubavi po kojima on
vlada našim umom, srcem i voljom.
■ 295. Što molimo riječima "dođi kraljevstvo tvoje" u odnosu na Crkvu?
O. U odnosu na Crkvu molimo da se ona neprestano širi i grana po svem svijetu na spasenje ljudima.
■ 296. P. Što molimo riječima,"dođi kraljevstvo tvoje" u odnosu na slavu?
O. U odnosu na slavu molimo dopuštenje da jednog dana budemo primljeni u sveti raj za koji nas je stvorio i u
kojem ćemo biti potpuno sretni.
§ 4. O trećoj prošnji
■ 297. P. Što molimo u trećoj prošnji "budi volja tvoja kako na nebu tako i na zemlji"?
O. U trećoj prošnji, "budi volja tvoja kako na nebu tako i na zemlji" molimo milost da u svemu činimo volju
Božju tako što ćemo slijediti njegove svete zapovijedi isto onako spremno, kako njegove zapovijedi slijede sveci
i anđeli na nebu. Nadalje molimo milost da bismo odgovorili na božansko nadahnuće, da živimo predani volji
Božjoj, čak i onda kad nam on pošalje nevolje.
■ 298. P. Je li potrebno izvršavati Božju volju?
O. Potrebno je vršiti Božju volju, jer je potrebno postignuti vječno spasenje. Isus Krist nam je, naime, kazao da
će u nebo unići samo oni koji budu vršili volju Očevu.
■ 299. P. Na koji način možemo spoznati Božju volju?
23

O. Božju volju možemo spoznati osobito preko Crkve i naših duhovnih poglavara, koje je postavio Bog da nas
vode na putu spasenja. Možemo također upoznati ovu presvetu volju preko Božjih nadahnuća pa i samih
okolnosti u koje nas je Gospodin postavio.
■ 300. P. Moramo li uvijek priznati Božju volju u povoljnim kao i u nepovoljnim prilikama
života?
O. U povoljnim i nepovoljnim prilikama uvijek moramo spoznati Božju volju koja sve određuje ili dopušta
samo naše dobro.
§ 5. O četvrtoj prošnji
■ 301. P. Što molimo u četvrtoj prošnji "kruh naš svagdašnji daj nam danas"?
O. O četvrtoj prošnji "kruh naš svagdašnji" molimo Boga, da nam dade ono, što nam je svaki dan potrebno za
tijelo i dušu.
■ 302. P. Što molimo Bogu za dušu?
O. Za svoju dušu molimo Boga, da nam održi duhovni život, t.j. molimo Boga da nam dade svoju milost, koja
nam je trajno potrebna.
■ 303. P. Kako se hrani život naše duše?
O. Život se duše hrani božanskom riječju i Presvetim oltarskim Sakramentom.
■ 304. P. Što molimo Boga za svoje tijelo?
O. Za svoje tijelo molimo ono što je potrebno za vremeniti život.
■ 305. P. Zašto kažemo "kruh naš svagdašnji daj nam danas", a ne kruh svagdašnji daj nam
danas?
O. Kažemo "kruh naš svagdašnji", a ne: "kruh svagdašnji", da bismo isključili svaku želju za tuđim stvarima.
Zbog toga molimo Boga da nam pomogne u pravednoj i poštenoj zaradi, da bismo sebi osigurali hranu radom, a
ne krađom i prijevarama.
■ 306. P. Zašto kažemo daj nam ga a ne daj mi?
O. Kažemo daj nam ga, a ne daj mi da se prisjetimo kako s obzirom da nam svaka stvar dolazi od Boga, tako
Bog, ako nam daje u izobilju, to čini da bismo ono što nam pretekne dali siromasima.
■ 307. P. Zašto dodajemo svagdašnji? O. Dodajemo svagdašnji, jer moramo željeti ono što nam je
potrebno za život, a ne obilje hrane i zemaljskih dobara.
■ 308. P. Što znači još i riječ danas u četvrtoj prošnji?
O. Riječ danas znači da ne trebamo biti previše zahtjevni prema budućnosti, nego tražiti ono što nam je potrebno
u sadašnjosti.
§ 6. O petoj prošnji
■ 309. P. Što molimo petom prošnjom "otpusti nama duge naše, kako i mi otpuštamo
dužnicima našim"?
O. Petom prošnjom "i otpusti nama duge naše kako i mi otpuštamo dužnicima našim" molimo Boga da nam
oprosti naše grijehe onako kako mi opraštamo onima koji nas uvrijede.
■ 310. Zašto se naši grijesi zovu dugovi?
O. Naši grijesi zovu se dugovi, jer mi za njih moramo zadovoljiti božanskoj pravdi u ovom ili onom životu.
■ 311. P. Mogu li se oni koji ne praštaju bližnjemu nadati da im Bog oprosti?
O. Oni, koji ne opraštaju bližnjemu, ne mogu se nadati ni da Bog njima oprosti, to više što oni sami sebe
osuđuju time, što govore Bogu da im oprosti onako, kako sami opraštaju bližnjemu.
§ 7. O šestoj prošnji
■ 312. P. Što molimo u šestoj prošnji "i ne uvedi nas u napast"?
O. U šestoj prošnji "i ne uvedi nas u napast" molimo Boga da nas oslobodi napasti, tako da ne dopusti da
budemo napastovani, ili da nam dade milost da ne budemo pobijeđeni u napasti.
■ 313. P. Što su to napasti?
O. Napasti su pobude na grijeh koje potječu od đavla, od zlih ljudi ili pak od naših strasti.
■ 314. P. Je li grijeh biti u napasti?
O. Nije grijeh biti u napasti, ali je grijeh pristati uz te napasti ili se svjesno izložiti opasnosti da na njih
pristanemo.
■ 315. P. Zašto Bog dopušta da budemo napastovani?
O. Bog dopušta da budemo napastovani da bi iskušao našu vjernost, da bi pojačao naše kreposti i da bi porasle
naše zasluge.
24

■ 316. P. Što moramo učiniti da bismo izbjegli napasti?
O. Da bismo izbjegli napasti moramo izbjegavati opasne prilike, moramo čuvati svoje osjećaje, često primati
svete sakramente i moliti se.
§ 8. O sedmoj prošnji
■ 317. P. Što molimo u sedmoj prošnji "nego izbavi nas od zla"?
O. U sedmoj prošnji "nego izbavi nas od zla" molimo Boga da nas izbavi od prošlih, sadašnjih i budućih zala, a
osobito od najvećeg zla, a to je grijeh, te od vječnog prokletstva, koje je njegova kazna.
■ 318. P. Zašto kažemo izbavi nas od zla, a ne od zala?
O. Kažemo izbavi nas od zla, a ne od zala jer ne možemo očekivati da budemo oslobođeni od svih zala ovoga
života, nego samo od onih koja ne donose korist našoj duši pa zbog toga molimo da bismo bili oslobođeni od zla
kao takvog, a to znači od svega onoga, što Bog vidi da je za nas zlo.
■ 319. P. Je li dopušteno moliti izbavljenje od nekog posebnog zla, kao što su npr. neke
bolesti?
O. Da, dopušteno je moliti oslobođenje od nekog posebnog zla, ali uvijek tako da se predamo Božjoj volji, a
Bog nam može poslati i neku nevolju, koja će nam biti duhovno korisna.
■ 320. P. Što nam koriste nevolje, koje nam Bog šalje?
O. Te nevolje nam koriste zato, da činimo pokoru zbog naših grijeha, da se vježbamo u krepostima, a prije svega
da nasljedujemo Isusa Krista, koji je naša glava. Pravedno je da ga nasljedujemo u trpljenju, ako želimo imati
dio u njegovoj slavi.
■ 321. P. Što znači Amen na kraju Očenaša?
O. Amen, znači - tako neka bude, to želim, tako molim Gospodina i tako se nadam.
■ 322. P. Je li dovoljno moliti na bilo koji način Očenaš da bismo dobili milost koju tražimo?
O. Da bismo dobili željenu milost valja moliti Očenaš bez žurbe, pažljivo i pratiti ga srcem.
■ 323. P. Kad moramo moliti Očenaš?
O. Očenaš moramo moliti svaki dan, jer nam je Božja pomoć svaki dan potrebna.
III. poglavlje
O "Zdravo Marijo"
■ 324. P. Koju molitvu obično molimo poslije Očenaša?
O. Poslije Očenaša obično molimo anđeoski pozdrav Zdravo Marijo kojim se obraćamo presvetoj Djevici.
■ 325. P. Zašto se "Zdravo Marijo" zove anđeoski pozdrav?
O. "Zdravo Marijo" zove se anđeoski pozdrav jer počinje pozdravom arkanđela Gabrijela Djevici Mariji.
■ 326. P. Od koga potječu riječi "Zdravo Marijo"?
O. Riječi "Zdravo Marijo" potječu dijelom od arkanđela Gabrijela, dijelom od svete Elizabete, a dijelom od
Crkve.
■ 327. P. Koje su riječi arkanđela Gabrijela?
O. Riječi arkanđela Gabrijela su: "Raduj se, Marijo, milosti puna, Gospodin s tobom, blagoslovljena ti
među ženama".
■ 328. P. Kada je arkanđeo Gabrijel kazao Mariji te riječi?
O. Arkanđeo je kazao Mariji te riječi onda kad joj je došao navijestiti otajstvo utjelovljenja, koje se po njoj
trebalo ostvariti.
■ 329. P. Što mi želimo učiniti pozdravljajući presvetu Djevicu istim riječima kao i
arkanđeo?
O: Pozdravljajući presvetu Djevicu istim riječima kao i arkanđeo mi se radujemo zajedno s njom, sjećamo se
posebnih povlastica i darova, koje joj je Bog podijelio cijeneći je više od svih ostalih stvorova.
■ 330. P. Koje su riječi svete Elizabete?
O. Riječi svete Elizabete su: "Blagoslovljena ti među ženama, blagoslovljen plod utrobe tvoje."
■ 331. P. Kada je sveta Elizabeta kazala ove riječi?
O. Sveta je Elizabeta kazala ove riječi po Božjem nadahnuću, tri mjeseca prije negoli je rodila svetog Ivana
Krstitelja, kad ju je posjetila presveta Djevica koja je tada nosila Božjega Sina.
■ 332. P. Što činimo kad kažemo ove riječi?
O. Kad izgovaramo ove riječi svete Elizabete mi se radujemo s presvetom Marijom zbog njezina uzvišenog
dostojanstva Majke Božje i blagoslivljamo Boga i zahvaljujemo mu što nam je dao Isusa preko Marije.
■ 333. P. Čije su ostale riječi Zdravo Marije?
25

O. Sve ostale riječi Zdravo Marije dodala je sv. Crkva.
26

■ 334. P. Što molimo posljednjim riječima Zdravo Marije?
O. Posljednjim riječima Zdravo Marije molimo zaštitu presvete Djevice u ovom životu, a osobito u času naše
smrti, jer će nam ona tada najviše trebati.
■ 335. P. Zašto poslije Očenaša obično molimo Zdravo Marijo, a ne bilo koju drugu
molitvu?
O. Zato što je presveta Djevica najmoćnija odvjetnica u Isusa Krista i zato nakon molitve, koju nas je naučio
Krist, molimo presvetu Djevicu da nam dade milosti koje smo molili.
■ 336. P. Zašto je presveta Djevica tako utjecajna?
O. Presveta Djevica je tako moćna jer je Majka Božja pa nije moguće da je on ne usliša.
■ 337. P. Što nas uče sveci o pobožnosti prema Mariji?
O. O pobožnosti prema Mariji sveci nas uče da su pravi pobožni ljudi oni, koje ona voli i štiti ljubavlju nježne
majke. Tako smo uvjereni da ćemo preko nje naći Isusa i zadobiti raj.
■ 338. P. Kakvu Marijinu pobožnost Crkva osobito preporuča?
O. Crkva osobito preporuča kao Marijinu pobožnost moljenje svete krunice.
IV. poglavlje
O zazivanju svetaca
■ 339. P. Je li dobro i korisno moliti zagovor svetaca?
O. Vrlo je korisno moliti se svecima i to treba činiti svaki kršćanin. Moramo moliti osobito naše anđele čuvare,
svetog Josipa zaštitnika sv. Crkve, svete apostole, naše svete imenjake i svete zaštitnike naše biskupije i župe.
■ 340. P. Koja je razlika između molitve Bogu i svecima?
O. Razlika između molitava koje upućujemo Bogu i svecima je u tome što Boga molimo, da nam kao izvor
milosti dade dobra i oslobodi nas od zala, dok svece molimo, da bi oni kao odvjetnici pred Bogom posredovali
za nas.
■ 341. P. Kada kažemo da svecima dugujemo koju milost, što time hoćemo reći?
O. Kad kažemo da svecima dugujemo koju milost mislimo da je taj svetac od Boga postignuo za nas tu milost.
27

Treći dio
O BOŽJIM I CRKVENIM ZAPOVIJEDIMA
* * *
I. poglavlje
Općenito o Božjim zapovijedima
■ 342. P. O čemu se radi u trećem dijelu kršćanskog nauka ?
O. U trećem dijelu kršćanskog nauka radi se o Božjim i crkvenim zapovijedima.
■ 343. P. Koliko ima zapovijedi Božjeg zakona?
0. Ima deset zapovijedi Božjeg zakona:
1. Ja sam Gospodin Bog tvoj; nemaj drugih bogova uz mene.
2. Ne izusti imena Gospodina Boga svoga uzalud.
3. Spomeni se da svetkuješ dan Gospodnji.
4. Poštuj oca i majku, da dugo živiš i dobro ti bude na zemlji.
5. Ne ubij.
6. Ne sagriješi bludno.
7. Ne ukradi.
8. Ne reci lažna svjedočanstva.
9. Ne poželi tuđeg ženidbenog druga.
10. Ne poželi nikakve tuđe stvari.
■ 344. P. Zašto se Božje zapovijedi tako zovu?
O. Božje zapovijedi zovu se tako, jer ih je sam Bog utisnuo u dušu svakoga čovjeka, on ih je proglasio na brdu
Sinaju, a ovaj drevni zakon urezan je u dvije kamene ploče. Isus Krist ih je potvrdio u Novom zavjetu.
■ 345. P. Koje su zapovijedi bile napisane na ploči?
O: Zapovijedi na prvoj ploči su prve tri, koje se izravno odnose na Boga i na naše dužnosti prema njemu.
■ 346. P. Koje su zapovijedi na drugoj ploči?
O. Zapovijedi na drugoj ploči su sedam ostalih zapovijedi koje se odnose na bližnjega i na naše dužnosti prema
njemu.
■ 347. P. Moramo li poštovati zapovijedi?
O. Da, moramo poštovati zapovijedi, jer svi moramo živjeti po Božjoj volji, koji nas je stvorio, i dovoljno je
prekršiti teškim grijehom samo jednu zapovijed da zaslužimo pakao.
■ 348. P. Možemo li poštovati zapovijedi?
O. Možemo bez dvojbe poštovati Božje zapovijedi, jer nam Bog ne zapovijeda ništa nemoguće, a svima onima
koji ga dostojno mole daje milosti da ih mogu izvršavati.
■ 349. P. Na što valja općenito paziti u svakoj zapovijedi?
O. U svakoj zapovijedi valja paziti na njezin pozitivni i negativni dio, t.j. na ono što se zapovijeda i ono što se
zabranjuje.
II. poglavlje
O zapovijedima koje se odnose na Boga
§ 1. O prvoj zapovijedi
■ 350. P. Zašto se kaže na početku: "Ja sam Gospodin Bog tvoj"?
O. Na početku zapovijedi kaže se Ja sam Gospodin Bog tvoj zato da bismo znali da Bog kao naš Stvoritelj i
Gospodin može zapovijedati ono što želi, a mi da ga moramo slušati.
■ 351. P. Što nam Bog zapovijeda riječima prve zapovijedi - "Nemaj drugih bogova uz
mene"?
O. Riječima prve zapovijedi nemaj drugih bogova uz mene Bog nam zapovijeda da samo njega priznajemo,
štujemo i ljubimo i samo njemu služimo kao našem vrhovnom Gospodinu.
■ 352. P. Kako se izvršuje prva zapovijed?
O. Prva zapovijed se vrši unutrašnjim i vanjskim štovanjem.
■ 353. P. Što je to unutrašnje štovanje?
O. Unutrašnje štovanje je počast koja se iskazuje Bogu sposobnostima duha, t.j. uma i volje.
■ 354. P. Što je vanjsko štovanje?
O. Vanjsko štovanje je počast Bogu koju mu iskazujemo vanjskim činima i preko opipljivih predmeta.
28

■ 355. P. Zar nije dovoljno klanjati se Bogu samo srcem iznutra?
O. Ne, nije dovoljno klanjati se Bogu samo srcem iznutra, nego mu se treba klanjati na vanjski način, duhom i
tijelom zajedno, jer je on Stvoritelj i Gospodar jednoga i drugoga.
■ 356. P. Može li biti vanjsko štovanje bez unutrašnjeg?
O. Ne, nema vanjskoga štovanja bez unutrašnjeg, jer ako je ono razdijeljeno jedno od drugoga ostaje mrtvo i bez
života, bez zasluge i bez učinka kao tijelo bez duše.
■ 357. P. Što nam zabranjuje prva zapovijed?
O. Prva zapovijed nam zabranjuje idolopoklonstvo, praznovjerje, svetogrđe, krivovjerje i svaki drugi grijeh
protiv vjere.
■ 358. P. Što je idolopoklonstvo?
O. Idolopoklonstvo se zove štovanje bilo kojega stvorenja npr. kipa, slike ili čovjeka, onako kako se jedino Bog
smije štovati.
■ 359. P. Kako je ta zabrana izražena u Svetomu pismu?
O. U Svetome pismu ta zabrana je izražena riječima: Nemoj praviti kipa ni bilo kakva lika onoga što je gore
na nebu i dolje na zemlji. I ne štuj i na klanjaj se tim stvarima.
■ 360. P. Zabranjuju li te riječi svaku vrst slike?
O. Sigurno ne, nego samo slike i kipove lažnih bogova napravljene radi štovanja kako su to radili
idolopoklonici. To je toliko istinito da je sam Bog zapovjedio Mojsiju da napravi neke kipove kao dva kipa
kerubina na luku i brončanu zmiju u pustinji.
■ 361. P. Što je praznovjerje?
O. Praznovjerje se zove svako štovanje protivno nauku i običajima Crkve, a isto tako pripisivanje nekog čina ili
neke nadnaravne snage nekoj stvari koja te snage nema.
■ 362. P. Što je to svetogrđe?
O. Svetogrđe je oskvrnuće mjesta, osobe ili stvari posvećene Bogu i namijenjene za njegovo štovanje.
■ 363. P. Što je to krivovjerje?
O. Krivovjerje je zabluda krivnjom razuma kojom se uporno poriče vjerska istina.
■ 364. P. Koje druge stvari zabranjuje prva zapovijed?
O. Prva zapovijed nam zabranjuje također bilo kakav odnos s đavlom i pristupanje protukršćanskim sljedbama.
■ 365. P. Bi li onaj koji bi pristupio đavlu, ili bi ga zazvao, počinio težak grijeh?
O. Onaj koji bi pristupio đavlu ili bi ga zazvao počinio bi teški grijeh, jer je đavao najopakiji neprijatelj Boga i
čovjeka.
■ 366. P. Je li dopušteno ispitivati na stolovima, za koje se kaže da govore ili pišu, ili na bilo
koji način pitati duše pokojnika preko spiritizma?
O. Nikakve radnje spiritizma nisu dopuštene, jer su praznovjerne i podložne đavolskom utjecaju, pa ih Crkva s
pravom zabranjuje.
■ 367. P. Zabranjuje li možda prva zapovijed štovati i zazivati anđele i svece?
O. Ne, nije zabranjeno štovati i zazivati anđele i svece. Dapače, Crkva nam to preporuča kao dobro i korisno
djelo, jer su oni Božji prijatelji i naši posrednici pred Bogom.
■ 368. P. Ako je Isus Krist naš jedini posrednik pred Bogom, zašto se onda utječemo
posredništvu svete Marije i svetaca?
O. Isus Krist je naš posrednik pred Bogom, s obzirom na to da je on pravi Bog i pravi čovjek, samo on nas je
snagom vlastitih zasluga izmirio s Bogom i stekao sve milosti. Djevica i sveci nas po Isusovim zaslugama i po
ljubavi koja ih sjedinjuje s Bogom i s nama, pomažu svojim posredovanjem da postignemo milosti koje tražimo.
A to je jedno od velikih dobara općinstva svetih.
■ 369. P. Možemo li štovati i svete slike Isusa Krista i svetaca?
O. Da, budući da se štovanje svetih slika Isusa Krista i svetaca odnosi na njih same.
■ 370. P. Smiju li se štovati relikvije svetaca?
O. I relikvije svetaca treba štovati, jer su njihova tijela živi udovi Isusa Krista i hramovi Duha Svetoga. Oni će
uskrsnuti u slavi vječnoj.
■ 371. P. Koja je razlika između štovanja Boga i štovanja svetaca?
O. Između štovanja Boga i štovanja svetaca razlika je u tome što se Bogu klanjamo zbog njegove beskonačne
savršenosti, a svecima se ne klanjamo nego ih štujemo i častimo kao Božje prijatelje i naše posrednike pred
Bogom. Pobožnost koja se iskazuje Bogu zove se latria, to jest klanjanje dok se štovanje svetaca naziva dulia, a
to je štovanje Božjih slugu. Posebno štovanje koje iskazujemo presvetoj Mariji zove se hiperdulia, a to znači
osobito štovanje koje se dolikuje Majci Božjoj.
29

§ 2. O drugoj zapovijedi
■ 372. P. Što nam zabranjuje druga zapovijed - "Ne izusti imena Gospodina Boga svoga
uzalud"'?
O. Druga zapovijed: ne izusti imena Gospodina Boga svoga uzalud, zabranjuje nam - 1. Spominjati ime Božje
bez poštovanja, 2. Psovati Boga, blaženu Djevicu i svece, 3. Kleti se krivo, nepotrebno ili bilo na koji način
nedopušteno.
■ 373. P. Što to znači spomenuti ime Božje bez poštovanja?
O. Spomenuti ime Božje bez poštovanja znači izustiti ovo sveto ime i sve što se odnosi na poseban način na
samog Boga, kao ime Isusovo, Marijino, svetaca, u bijesu, u šali ili na drugi način bez poštovanja.
■ 374. P. Što je to psovka?
O. Psovka je strašni grijeh koji se sastoji u riječima i djelima kojim se Bog, Djevica i sveci ili svete stvari
preziru ili proklinju.
■ 375. P. Ima li razlike između psovke i kletve?
O. Ima razlike jer se psovkom Bog, Gospa i sveci proklinju i želi im se zlo, dok se kletvom proklinje ili želi zlo
sebi ili bližnjemu.
■ 376. P. Što je to zakletva?
O. Zakletvom zazivamo Boga za svjedoka istine onoga, što kažemo ili obećamo.
■ 377. P. Je li uvijek zabranjeno zaklinjati se?
O. Nije uvijek zabranjeno zaklinjati se, dapače, dopušteno je i časno zaklinjati se onda kad smo u nevolji, ali to
mora biti zakletva po istini, sudu i pravednosti.
■ 378. P. Kada se čovjek krivo kune?
O. Kada se zakletvom tvrdi nešto što se zna i vjeruje da je laž, ili kada se zakletvom obećava učiniti nešto, što ne
namjeravamo učiniti.
■ 379. P. Kada se nepromišljeno zaklinjemo?
O. Onda kad se zaklinjemo nerazborito, bez zrela razmišljanja ili u nevažnim stvarima.
■ 380. P. Kada se nepravedno kunemo?
O. Onda kada se kunemo da ćemo učiniti nešto što nije pravedno ili dopušteno, kao npr. da ćemo se osvetiti,
ukrasti ili učiniti nešto slično.
■ 381. P. Moramo li održati zakletvu da ćemo učiniti što nepravedno i nedopušteno ?
O. Ne samo da ne moramo, nego bismo teško sagriješili ako bismo to uradili, jer je to zabranjeno Božjim i
crkvenim zakonom.
■ 382. P. Kakav grijeh čine oni koji se krivo kunu?
O. Tko se krivo zakune čini smrtni grijeh jer teško vrijeđa Boga, koji je beskonačna istina zato, što ga zaziva za
svjedoka krive zakletve.
■ 383. Što nam nalaže druga zapovijed?
O. Druga zapovijed nalaže častiti sveto Božje ime i osim zakletvi ispunjavati i zavjete.
■ 384. P. Što je to zavjet?
O. Zavjet je obećanje Bogu da ćemo učiniti kakvo dobro djelo koje nam je moguće i koje je bolje od onoga što
mu je suprotno, na što se obvezujemo kao da nam je zapovjeđeno.
■ 385. P. Ako bi ispunjenje zavjeta bilo vrlo teško, u svemu ili dijelom, što bi onda trebalo
učiniti?
O. Prema vrsti zavjeta može se zamoliti biskupa ili Papu da zamijeni nemogući zavjet s mogućim ili da nas od
njega oslobodi.
■ 386. P. Je li grijeh prekršiti zavjet?
O: Prekršiti zavjet je grijeh i zbog toga se ne smijemo nikada zavjetovati bez zrela razmišljanja i, u pravilu, bez
savjeta svoga ispovjednika ili koje druge razborite osobe, da se ne bismo izložili opasnosti da griješimo.
■ 387. Možemo li se zavjetovati Gospi ili svecima?
O. Zavjetujemo se samo Bogu, ali se može obećati Bogu da ćemo nešto učiniti u čast Gospi ili svecima.
§ 3. O trećoj zapovijedi
■ 388. P. Što nam zapovijeda treća zapovijed: "spomeni se da svetkuješ dan Gospodnji"?
O. Treća zapovijed - spomeni se da svetkuješ dan Gospodnji - nalaže nam častiti Boga bogoslužnim djelima
na dane Gospodnje.
■ 389. P. Koji su dani Gospodnji?
O. U Starom su zavjetu Gospodnji dani bile sve subote i drugi blagdani koje je slavio židovski narod. U Novom
zavjetu to su nedjelje i druge svetkovine koje je Crkva ustanovila.
30

■ 390. P. Zašto Novi zavjet posvećuje nedjelju mjesto subote?
O. Nedjelja, što znači dan Gospodnji, u Novom je zavjetu zamjena za subotu, jer je toga dana Isus uskrsnuo.
■ 391. Koje nam je bogoslužno djelo naređeno za dan Gospodnji?
O. Naređeno nam je pobožno sudjelovanje u svetoj misnoj žrtvi.
■ 392. P. Kakvim drugim djelima dobar kršćanin posvećuje blagdane?
O. Dobar kršćanin posvećuje blagdane: 1. sudjelovanjem u kršćanskom nauku, propovijedi i službi Božjoj, 2.
čestim primanjem uz dužne preduvjete sakramenata pokore i euharistije, 3. obavljanjem molitve i djelima
kršćanskog milosrđa prema bližnjemu.
■ 393. P. Što nam zabranjuje treća zapovijed?
O. Treća zapovijed nam zabranjuje "ropske" poslove i sva djela koja nam priječe štovati Boga.
■ 394. P. Koji su nam "ropski" poslovi zabranjeni na dan Gospodnji?
O. Na dan Gospodnji zabranjeno nam je raditi ručne poslove, dakle, one materijalne poslove u kojima radi više
tijelo nego duša, a to su poslovi koje obično rade sluge, radnici i obrtnici.
■ 395. P. Kakav grijeh činimo, ako radimo na dan Gospodnji?
O. Ako radimo na dan Gospodnji, činimo smrtni grijeh, ali, ako rad samo kratko traje, nema teške krivnje.
■ 396. P. Ima li koji teški rad koji je dopušten na dan Gospodnji?
O. Na dan Gospodnji je dopušteno raditi samo ono što je potrebno za život ili za bogoslužje, a za ono, što se radi
zbog vrlo ozbiljna razloga, treba pitati, ako je moguće, dopuštenje od svoga župnika.
■ 397. P. Zašto su na dan Gospodnji zabranjeni teški poslovi?
O. Na dan Gospodnji zabranjeni su teški poslovi da bi se više i bolje posvetili službi Božjoj i spasenju svoje
duše, a k tome da se odmorimo od truda. Zbog toga (međutim) nije zabranjena poštena zabava.
■ 398. P. Što još moramo osobito izbjegavati na dan Gospodnji?
O. Na dan Gospodnji moramo se prije svega čuvati grijeha i svega što nas može na grijeh navesti, kao što su
zabave i nedolični sastanci.
III. poglavlje
O zapovijedima koje se odnose na bližnjega
§ 1. O četvrtoj zapovijedi
■ 399. P. Što nam nalaže četvrta zapovijed: "poštuj oca i majku, da dugo živiš i dobro ti bude
na zemlji"?
O. Četvrta zapovijed "poštuj oca i majku, da dugo živiš i dobro ti bude na zemlji" zapovijeda nam poštovati
oca i majku, biti im poslušni u svemu što nije grijeh, i također pomagati im u njihovim duhovnim i vremenitim
potrebama.
■ 400. P. Što nam zabranjuje četvrta zapovijed?
O. Četvrta zapovijed nam zabranjuje vrijeđati roditelje riječima, djelima ili na bilo koji drugi način.
■ 401. P. Koje druge osobe obuhvaća ova zapovijed pod imenom oca i majke?
O. Ova zapovijed pod imenom oca i majke obuhvaća još sve poglavare, bilo crkvene bilo svjetovne, koje
moramo slušati i štovati.
■ 402. P. Odakle roditeljima vlast zapovijedati djeci, a djeci dužnost biti im poslušni?
O. Vlast roditelja zapovijedati djeci i dužnost djece pokoravati im se dolazi od Boga koji je ustanovio i uredio
obitelj, da bi čovjek u njoj našao prva sredstva potrebna za svoje tjelesno i duhovno usavršavanje.
■ 403. P. Imaju li roditelji dužnosti prema svojoj djeci?
O: Roditelji moraju svoju djecu voljeti, hraniti i uzdržavati, moraju se brinuti za njihov vjerski i građanski
odgoj, moraju im dati dobar primjer, udaljavati ih od prilika za grijeh, popravljati njihove manjke, pomagati ih i
prihvatiti zvanje, na koje ih Bog zove.
■ 404. P. Je li nam Bog dao primjer savršene obitelji?
O. Bog nam je dao primjer savršene obitelji u svetoj Obitelji u kojoj je Isus živio u podložnosti prema presvetoj
Mariji i svetom Josipu sve do svoje tridesete godine, dakle, sve do doba kad je počeo obavljati poslove koje mu
je povjerio vječni Otac t.j. propovijedati Evanđelje.
■ 405. P. Ako bi obitelji živjele same i odvojene jedna od druge, bi li mogle zadovoljiti sve
svoje materijalne i moralne potrebe?
O. Ako bi obitelji živjele same i odvojene jedna od druge, one ne bi mogle zadovoljiti svoje potrebe, pa je
potrebno da budu udružene u građanskom društvu da bi se uzajamno pomagale zbog usavršavanja i zajedničke
sreće.
■ 406. P. Što je to građansko društvo?
31

Veliki katekizam svetog Pape Pija X

Veliki katekizam svetog Pape Pija X

Recommended

Recommended

More Related Content

Similar to Veliki katekizam svetog Pape Pija X

Similar to Veliki katekizam svetog Pape Pija X (16)

More from Emil Čić

More from Emil Čić (20)

Veliki katekizam svetog Pape Pija X